ZLATKO GERENČIR NA PULSKIM ULICAMA RASTJERUJE TMURNE MISLI I OBLAKE

Ulični glazbenik impresivne biografije. Radio na ekonomskoj integraciji Podunavlja, postavljao prvi McDonald's u Zagrebu…

0
Foto: Mirjana Vermezović Ivanović
Foto: Mirjana Vermezović Ivanović

Nekima se neće svidjeti njegov glazbeni repertoar, mnogima hoće, ali i onima prvima Zlatko Gerenčir uzvraća širokim osmijehom i evergreenima. Malo je kome promaknuo ovaj ulični svirač, najčešće na potezu od Prvomajske do Narodnog trga,  koji  već 17 godina na pulskim ulicama rastjeruje tmurne misli i oblake hitovima Creedensa, Beatlesa, Bee Geesa, Paula Enke, Roda Stuarta, a na repertoaru se nađu i Grašo, Oliver. Tu je i ljeti i zimi, s gitarom u rukama, ali ne samo u Puli, viđali smo ga i na riječkom Korzu, u Opatiji…Kad ode i posljednji turist, a Prvomajskom odjekne zvuk potpetica osamljenog prolaznika, tu je Zlatko da razbije pulsku tapiju.

 

Od glazbenog repertoara zanimljivija je, međutim, impresivna biografija ovog pulskog svirača, rođenog u Gornjem Miholjcu. Dok prosječan građanin u profesionalnom vijeku jedva promijeni tvrtku, dvije, a ako baš nategnemo i tri, naš ulični svirač, koji je već nekoliko godina u mirovini, nema što nije radio, i to na rukovodećim pozicijama. Završio je Ekonomski fakultet u Osijeku, a 1989. godine, kada se vjenčao, radio je u Zagrebu u informatici, pa otišao u privatnike, radio u humanitarnoj organizaciji International Rescue Comittee...Družio se s nećakom čuvenog američkog političara, ali se ne želi time javno hvaliti. U Osijeku je od 1996. do 1998., u sklopu USAID-a, odnosno mirne reintegracije, radio kao specijalist za ekonomsku integraciju Podunavlja jer je trebalo, veli Zlatko, registrirati firme, odnosno urediti poslovanje tvrtki u skladu s hrvatskim zakonima.

Od 1998. do 2003. vodio je privatnu konzalting tvrtku, a u osječkom HGK-u tri je godine, od 2003. do 2006. bio voditelj financija i računovodstva. Te 2006. godine s obitelji seli u Puli, a razlog su, veli, bila djeca. Naime, od troje djece, kćer i sin boluju od alergijske astme, pa je logičan izbor bio grad uz more, čija klima blagotvorno djeluje na tu bolest. U pulskoj cementari Calucem tri je godine bio voditelj odjela za kontrolu i konsolidaciju, radio je i u jednoj rovinjskoj tvrtki, a u opatijskom Grand hotelu čak je šest godina bio direktor financija…

Nema što nije stalo u biografiju nasmijanog pulskog svirača koji gitaru svira od svoje 15. godine. I danas, iako je u mirovini nekoliko godina, još uvijek radi na pola radnog vremena u jednoj firmi.

„Najljepše je kad vidiš da se nekom nešto sviđa. Znam pozvati djecu da sviraju a ja pjevam, to im je doživljaj. Stranci to obožavaju. Na koncert se odlazi ciljano, ali na ulici ima tisuću ukusa, nekima se sviđa, nekima ne. Neki rano ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet“, iskreno će Zlatko kojem prilaze i pozdravljaju ga mnogi Puljani. Ipak je on dio njihove svakodnevice: nakon jutarnje špeže, slijedi obligatna kavica na osunčanoj terasi i – evergreeni za dobar dan. 

„To nam je jedina radost kad prođemo ovuda. Ugodan glas, muzika za ove godine“, dobacuje u prolazu jedna sredovječna Puljanka.

Zlatko se naradio u životu. Svirka na ulici tu je da upotpuni budžet. Ali ne samo to.

"Sviranje na ulici me relaksira, a isto tako čini neki mali budžet od kojeg se ne može živjeti, ali si čovjek može priuštiti nešto za svoj gušt", kratko će, za kraj, naš ulični svirač.  

Autor

Mirjana Vermezović Ivanović

Mirjana Vermezović Ivanović

redakcija@istarski.hr

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa