Selma Alispahić za ulogu Majke/Oca u predstavi „Žena himna“ osvojila Nagradu za najbolju sporednu ulogu
Glumica Selma Alispahić za ulogu Majke/Oca u predstavi „Žena himna“ Davora Špišića i režiji Roberta Raponje iz produkcije Tatra Fort Forno u Balama, osvojila je Nagradu za najbolju sporednu ulogu na 41. Internacionalnim teatarskim susretima Brčko distrikta BiH 2024., a koji su završeni sinoć, u petak 25. listopada. Jednoglasno je to odlučio stručni žiri Internacionalnih teatarskih susreta Brčko, a koji je radio u sastavu: Dubravka Crnojević Carić, akademska glumica, redateljica i teatrologinja, Slobodan Unkovski, kazališni redatelj i sveučilišni profesor te Osman Arslanagić, profesor scenografije i kostimografije.
„Selma Alispahić igra ulogu Majke/Oca u predstavi 'Žena himna', u režiji Roberta Raponje a po tekstu Davora Špišića. I sama je uloga zanimljivo označena: ona je u isto vrijeme i Otac i Majka, ona je osoba koja nosi raznolike mogućnosti, emocije, karaktere, koji su produkt kulture i civilizacije koju živimo. Selma Alispahić brzo se, snažno i znalački, premješta iz jednog stanja svijesti u drugo, iz jednog tipa diskursa u drugi, iz jednog od njezinih mogućih emotivnih i inih tijela u drugo. Sve to čini suvereno, čvrsto, uzemljeno. Njezina je glumačka zrelost vidljiva i u svijesti o privilegiranoj poziciji bivanja na sceni – jer ovo je glumica koja koristi svaki djelić sekunde za još jedan novi premaz na roli koju gradi“, ističe u obrazloženju nagrade.
Selma Alispahić, prvakinja sarajevskog kazališta SARTR (Sarajevski ratni teatar), jedna je od najznačajnijih kazališnih i filmskih umjetnica u regiji, a između ostalog, dio svoje umjetničke karijere ostvarila je u Londonu(Royal National Theatre , Young Vic Theatre, Royal Festival Hall…). Dobitnica je prestižne nagrade "Actor of Europe" za najbolju glumicu Europe 2019. godine, a najšira je publika pamti po ulozi u filmu „Obrana i zaštita“ Bobe Jelčića. Kreirala je vrhunske uloge u predstavama nastalim u suradnji s redateljem Robertom Raponjom. Među njima su kultna „Ay, Carmela“ (SARTR), te „Sanjari budućnosti“ baljanskog Teatra Fort Forno, kao i najnovija„Žena himna“, koja je premijerno izvedena ovog ljeta na pulskom Kaštelu, a govori o životu austrijske i hrvatske spisateljice Paule Preradović, autorice austrijske himne i unuke književnika Petra Preradovića koja je živjela i u Puli. Teatar Fort Forno predstavu je realizirao u suradnji s Istarskim narodnim kazalištem – Gradskim kazalištem Pula, Hrvatskim narodnim kazalištem Mostar, Udruženjem "Intermezzo" Sarajevo, a pod pokroviteljstvom Austrijskog kulturnog Foruma,
Sažimajući dojmove nakon sinoćnje dodjele nagrade za ulogu Majke Oca u „Ženi himni“, Selma Alispahić kaže: „Velika je radost i čast dobiti nagradu u tako jakoj selekciji kakva je ove godine bila na Internacionalnim teatarskim susretima u Brčkom. Uloga koju sam igrala bila je veliki izazov za mene jer igram Majku i Oca istovremeno. Majstorski ju je napisao Davor Špišić, redateljski suptilno vodio Robert Raponja i uz glumačku podršku mojih dragih kolegica Anite Schmidt, Katice Šubarić i Monike Duvnjak Lanšćak i svih kreativnih snaga uloženih u ovo djelo, bilo je zadovoljstvo otkrivati sve nijanse i iznenađenja koje rad na tako jednoj kompleksnoj ulozi nosi. To je zaista glumačka poslastica i velika radost za igranje. Drago mi je da je "Žena himna" krenula u svoj festivalski život sa sjajnim reakcijama publike u Brčkom, ljudi su prepoznali i važnost priče koja u fokus stavlja jednu ženu, ali kroz njenu priču i sve žene koje su obilježile kulturne historije ovih prostora. Vjerujem da će naša predstava imati uzbudljiv teatarski život jer je i na ljudskoj i na profesionalnoj razini važna, u njoj prepoznajemo historije svojih porodica ili barem dijelove historija iz kojih učimo i nadam se postajemo plemenitiji i bolji ljudi."
Sjajne ocjene publike i kritike te veliki interes medija pratili su „Ženu himnu“ na kazališnim susretima u Brčkom, a gdje je uprizorena u oštroj konkurenciji vrhunskih kazališnih predstave iz regije, među kojima su bile „Majka“, u režiji Dine Mustafića (Kamerni teatar 55, Sarajevo), „Kuća“ Vojislava Brajovića (Zvezdara teatar, Beograd), „Otac“ Paola Magellija (Atelje 212, Beograd), „Maratonci trče počasni krug“ Olje Đorđević (Hrvatsko narodno kazalište, Osijek).
„ 'Žena himna' predstavlja pravi, punokrvni teatar. Poruka ove predstave je suptilna, antifašistička, antiratna i iznad svega nježna. Ona je lako čitljiva gledatelju, jasna, priča se priča direktno, bez otklona, bez zareza. Osim toga, ona je odgovorno kazalište, ono koje nije muzejsko, koje nema agendu u tretmanu historijske građe“, napisala je kazališna kritičarka Jelena Paligorić Sinkević.
„Neizmjerno sam sretna kada se u fokus umjetničkih djela stavljaju žene, kada se rade projekti kojima se šira javnost upoznaje s likovima i djelima žena koje su dale neizmjeran doprinos umjetnosti, znanosti, obrazovanju, politici, koje su pomjerale planine i mijenjale svijet na bolje. Veliki je broj takvih žena koje su nažalost, historija, vrijeme i ljudi zanemarili. 'Žena himna' je predstava koja u svakom smislu stavlja fokus na važnu žensku figuru – Paulu Preradović, a likove u predstavi tumače sjajne umjetnice i glumice.
U svom obrazloženju za selekciju ove predstave, selektor je poslao i više nego jasnu poruku – potrebno nam je više ovakvih predstava i projekata u kojima su ženski likovi glavni fokus, u kome imamo jake ženske figure koje su nositelji predstava“, kazala je koordinatorica natjecateljskog programa Internacionalnih teatarskih susreta u Brčkom Sandra Ikanović Jovičić za festivalski Bilten.
Ukratko: nastavlja se uspješan kazališni život kazališnog uprizorenja drame „Žena himna“ za koju je Davor Špišić nagrađen 1. nagradom za dramsko djelo„Marin Držić“ Ministarstva kulture i medija za 2022. godinu. Špišić potpisuje i dramaturgiju predstave, glazbu za „Ženu himnu“ skladala je Antonija Pacek, kostimografkinja je Desanka Janković, scenografkinja Jasmina Pacek, a oblikovateljica svjetla Anđela Kusić. Umjetnički savjetnik je Dragan Komadina, producentica Jasminka Mesarić, a asistent redatelja Davor Tarbuk.
Autor
