Pješački prijelazi kao kockanje sa životom: 'Skoro sam ostala bez dvoje djece, dajte nam te kamere!'
Ne treba ni spominjati koliko je pretrpljenog straha u svih aktera izazvala prometna nesreća u Kršanu, u kojoj je sedmogodišnju djevojčicu udario automobil na pješačkom prijelazu dok se s četiri godine starijim bratom minule srijede zaputila u školu. Sreća u nesreći: sve je prošlo uz lakšu ozljedu i pretrpljeni šok. Curica se oporavlja, vozač se, kako doznajemo, došao ispričati i izraziti žaljenje, a roditelji se, sa susjedima, spremaju otići u Općinu Kršan, tražiti rješenje za kritičnu točku koja tjera strah u kosti.
„Dok samo trepneš, desi ti se najgore. Ništa nije nedostajalo da izgubimo dvoje djece. Nikome ne bih poželjela takav šok, noge su mi se odsjekle kada me sin tog jutra nazvao. Moja Julija veselila se dječjoj Olimpijadi, a završila je na hitnoj pomoći“, govori Sonja Terković, majka ozlijeđene djevojčice.
„Djeci je ovdje svakoga dana glava u torbi. Ovdje je stanica za školski bus. Svi sve vide i odavno su trebali nešto poduzeti. Ne možemo više čekati. Neka postave kamere za brzinu. Ne interesira me ni tko će, ni što će, ni kako će, ali nešto se pod hitno mora učiniti. Tu može svatko stradati, ne samo djeca“, dodaje.
Svi voze preko sto
Razgovaramo stojeći kraj problematičnog pješačkog prijelaza na ulazu u naselje. S nevjericom promatramo sve te silne jureće automobile i tutnjavu šlepera. Nailaze kao sumanuti iza krivine i vrag bi ih zaustavio zbog pješaka. Prijeći cestu ovdje je kao da igrate ruski rulet.
Terković nam dalje priča da su, kao roditelji svjesni opasnosti života uz prometnicu, s djecom vježbali prelaziti cestu. „Ali, ništa više nije kao prije. Sada svi voze preko sto, motori i 150 na sat. Ludnica. Opet, eto, hodamo s kćerkom preko pješačkog, jer se, prestrašena, boji ići prema cesti. Zatražili smo i pomoć psihologa. Vozimo je u školu“, kaže naša sugovornica.
Njeni susjedi također su nam se požalili da praktički naslijepo izlaze iz dvorišta na opasnu cestu. Takvom se jednom prilikom nedavno dogodio i sudar, srećom bez većih posljedica.
Zbog ove posljednje situacije s curicom, međutim, neki od susjeda istog su dana urgirali prema svim nadležnima. Ovo je, inače, državna cesta kojom upravljaju Hrvatske ceste.
Kršan ispao iz kombinacija
Sonjina susjeda Irena Pfeffer svjedočila je nesreći. „Dva dana nisam mogla sebi doći. Kad samo čuješ tu škripu kočnica, skameniš se i moliš Boga da u tih par sekundi ne bude ništa više“, kaže Pfeffer te dodaje: „Dok su brat i sestra čekali na pješačkom, prošlo je najmanje pet automobila prije negoli im je jedna gospođa stala. A i tada su još dva automobila pretjecala. To je neviđeno. Ovdje moramo trčati preko zebre, a prije toga slušati dolazi li kakvo vozilo. Ovaj pješački definitivno je na krivome mjestu. Ne možemo se pouzdati u to da će netko smanjiti brzinu. To ne postoji. Ujutro, kada se odlazi na posao, tu jure kao ludi“.
Tek, u ovoj su općini kamere postavljene u Potpićnu, Čepiću i Plominu. No, ne i u Kršanu koji je, zapravo, jedna velika kritična točka: cijelim naseljem vozi se kao na autodromu. Ni na cestovnom izlazu sa sportskog centra Pristav - gdje su škola, trgovina, kafić i groblje - nije ništa bolja situacija.
Općinski načelnik Roman Carić naglašava da je odmah po preuzimanju mandata, prije tri godine, inicirao postavljanje kamera – o čemu se, veli, ranije uopće nije razmišljalo - i to u Kršanu i Plominu.
„Policija je procijenila da je u Kršanu optimalna lokacija kod groblja, gdje smo odradili i svu pripremu na stupu javne rasvjete. No, proljetos su, prema rješenju MUP-a, postavljene kamere na tri lokacije, a Kršan je iznenađujuće ispao iz kombinacija. Razgovaramo s policijom, pokušat ćemo dogovoriti da se ovdašnje kamere 'rotiraju', tako da se u cijeloj priči pronađe rješenje i za Kršan“, izjavio je načelnik Carić.
Autor
