Muzej koji s nestrpljenjem čeka povratak posjetitelja
Već više od desetljeća traje obnova baroknog kompleksa palače Sinčić u Poreču koja, osim same palače, obuhvaća i kućicu za služinčad, te gospodarske zgrade u kojoj se trenutno nalazi kafić. Polako i temeljito obnavlja se taj zaštićeni kulturno povijesni spomenik iz 18. stoljeća koji je dom Zavičajnom muzeju Poreštine, najstarijoj muzejskoj instituciji na Poluotoku koja ove godine slavi 140. obljetnicu.
“Muzej trenutno nema postav, ali on djeluje i mi istražujemo, objavljujemo knjige, izdajemo knjige, izložbe i znanstvene skupove, te je muzejska djelatnost u Poreču, naprosto, vrlo aktivna. Obnova palače odvija se po fazama s obzirom na dodijeljena sredstva.
Krenuli smo od injektiranja temelja, nakon toga su izgrađene metalne konstrukcije i obnovljena krovna konstrukcija, a trenutno provodimo javne nabave kako bi do 2026. godine provukli instalacije kroz čitavu zgradu za što imamo osigurana sredstva. Ono što nam predstoji je veliki posao pražnjenja čitave zgrade kako bi se digli svi podovi i to postavljanje instalacija omogućilo. Za ovakve vrijedne povijesne objekte to je, rekla bih mikrokirurgija u građevini, nadgledana u svakom detalju od strane konzervatora, kojoj se mora pristupiti na doista specifičan i temeljit način.”, govoreći o velikom investicijskom ciklusu kaže nam ravnateljica Zavičajnog muzeja Elena Uljančić.
Zaštićeni kompleks u sastavu kojeg se nalazi palača Sinčić, uz labinsku palaču Battiala – Lazzarini, jedna je od dvije najznačajnije barokne građevine u Istri, a nakon što je sagrađena krajem 17. stoljeća bila je najveća zgrada u povijesnoj jezgri grada Poreča do gradnje vile Polesini na vrhu porečkog poluotoka dva stoljeća kasnije.
“Stručni djelatnici Zavičajnog muzeja dali su svoj maksimum i izradili smo idejni koncept stalnog postava muzeja nakon što obnova bude zaokružena. Godinama smo radili teme po čemu je Poreč jedinstven u odnosu na ostale gradove u Istri, te skicirali tu šetnju kroz vrijeme našim gradom koja će biti naslovljena “Poreč grad mnogostrukih identiteta.”, kaže Uljančić.
Postav će pokriti razdoblje od prapovijesti i bogatih nalazišta s gradina Picugi, Mordela i Sveti Anđeo, odnosno samih početaka života na tom području, pa sve do današnjih dana.
Poreč će u stalnom postavu biti predstavljen kao rimski, biskupski i plemićki grad, zatim kao glavni grad Istre što je postao 1860. godine, razoreni grad nakon Drugog svjetskog rata i na kraju kao grad šampion turizma što je taj grad zadnjih desetljeća.
“Građa je prikupljena, restaurirana i istražena, izrađene su i vizualizacije, pristup će biti moderan i interaktivan i vjerujem da će predstavljati dobar balans između dominantne povijesnosti ove palače i komunikacije koja će biti u skladu sa suvremenim muzeološkim pristupom”, kaže ravnateljica muzeja.
Godina je bila vrlo intenzivna i izvan same palače Sinčić s obzirom na to da Poreč prolazi kroz ciklus najvećeg ulaganja u spomeničku baštinu u zadnjih 100 godina povijesti grada. Dovršena je obnova romaničke kuće iz 13. stoljeća u Dekumanovoj ulici, jednog od simbola Poreča. Radi se o jednoj o najljepših zgrada u povijesnoj jezgri grada, te će nakon dovršetka obnove, do kraja godine u njoj biti otvoren postav “Romanička kuća - kultura stanovanja u Poreču” na tri etaže te zgrade.
Obnovljena je i novim postavom opremljena Memorijalna kuća Joakima Rakovca u selu Rakovci kod Baderne koja je otvorena ljetos, istraženi su hramovi i došlo se do novih spoznaja vezanih uz porečki kaptol, kao i niz drugih vrijednih manjih projekata. Otvorena je i izložba “Lica porečkog muzeja” na kojoj su predstavljena 84 najljepša predmeta u muzeju koja predstavljaju ljudsko lice i komuniciraju od rimskog razdoblja do suvremenog, kojoj je autorica ravnateljica muzeja.
Još danas je na programu i jučer započeto, prvo izdanje festivala La mula de Parenzo, novi muzejski program čija je tema, odnosno inspiracija, lik iz istoimene pjesme. “Ideja za pokretanje festivala je proizašla iz želje njezine reinterpretacije iz suvremenog stajališta, tematizirajući ženu poduzetnicu, kao što je uostalom, i u samom Interpretacijskom centru napravljeno. Nit vodilja za program bilo je pitanje, tko su danas “mule”, koji su njihovi kreativni pothvati i što ih pokreće”, kazala nam je Uljančić.