Bi li barba Milijo z Petehi baš volio da mu se sin slobodno fotka s dečkom?
Zasvrbjela me olovka svaki put kada smo na ovom portalu objavili kakav tekst gej tematike. Posljednji takav slučaj bila je ispovijest vozača formule 1 Ralfa Schumachera, koji se u Istri 'ispovijedio' novinaru jednog domaćeg magazina: 'Razveo sam se od žene i otvorio novo poglavlje u životu. U sretnoj sam vezi s Francuzom', bio je naslov članka.
Komentari koji su na društvenoj mreži popratili ovu objavu, tjerali su na povraćanje. Kanalizacija je odavno bila progutala slične nečistoće isporučene od hrabre svjetine koja je kolektivno krenula vršiti nuždu nakon našeg reportažnog zapisa s prve pulske Povorke ponosa, tamo u lipnju.
Kao da je to što se dvije cure drže za ruke na Portarati, ili to što se dva muškarca ljube kod Zlatnih vrata, prostakluk najgore vrste.
Neki su proklinjali dan kada su naučili čitati, drugi spominjali sotonsku „oprosti im, Bože, ne znaju što čine“ vezu, treći se pak iščuđavali kako to dnovinarima može biti normalno i poručivali nek' „nose to u četiri zida, koga briga“.
One mrzitelje sklone prigodnim dosjetkama u ovakvim slučajevima, sa svim spominjanjima auspuha i mjenjača, valja ostaviti nek' ih pročistač trećeg stupnja još malo obrađuje.
Šlagvort ovim recima dala je emisija „Nedjeljom u 2“. Aleksandar Stanković je u novom konceptu nogirao političare i ulovio se životnih priča. Pa je tako u najnovijoj epizodi objavio petominutni prilog naziva „Muška ljubav“, autorica Maje Sever i Branke Suvajac Ljubičić, u kojem su svoju priču podijelili supružnici, kardiolog Aleksandar Kibel i Ivan Ptičar Kibel iz Tenja.
Aleksandar je, onako u liječničkom odijelu, ispričao da se, pronašavši ljubav, rastavio od supruge s kojom ima četverogodišnju djevojčicu. „Da je bilo teško, bilo je. Šok valovi koji su se proširili kroz ovo naše konzervativno društvo“, rekao je Aleksandar.
Na Facebooku opet podijeljene reakcije i komentari slični naprijed spomenutima. Jedni su primijetili da je emisija trebala imati oznaku „18“ zbog neprirodnog sadržaja, drugi da ovakvim pričama ne bi trebalo zagađivati javni prostor, treći pak da je to sve za nečija četiri zida. Ni prigodne dosjetke nisu, naravno, izostale.
A onda je Stanković o tome pitao gošću Josipu Lisac. Izabrala je sve riječi koje su mi nedostajale kada me ono posljednji put zasvrbjela olovka.
„Sretni ljudi. Ovo je sjajno, ovo je divno. Ljudi se vole, zamislite vi to! Što je potrebno više?! Kome smo mi što krivo učinili, pitaju se ti ljudi?“, kazala je pjevačka diva. „Imam jako prisne prijatelje iz gej populacije. To su divni ljudi. U njima stvarno samo gledam ljude. Ali, mi smo još uvijek jako konzervativno društvo. Zamišljam kroz što prolaze i koja je to borba“, dodala je.
I još: „Osjećam se sretno i počašćeno da imam takve ljude s kojima se mogu razumjeti, poštovati i voljeti“.
Kakav šok normalnosti! Ne sjećam se kada me netko ovako smrvio u prah pred TV-om na mom Ikea kauču. Ljudi, koliko je puta ponovila tu riječ?
I, što tu treba dodati?
Možda samo to da nismo, ovdje u Istri, u prihvaćanju različitosti, takav cvijet kakvim se volimo prikazivati. Po čemu zaključiti drukčije? Nit' je dugo vremena ovdašnja najjača stranka IDS pretjerano o tome govorio, nit' bi barba Milijo z Petehi baš volio, kladim se, da mu se sin slobodno fotka s dečkom i pelikanom na bazenu.
Biramo biti okrutna okolina koja će se zaogrnuti tradicionalnom zastavom radije negoli onom duginih boja. Skloniji smo skloniti se u sigurnu zavjetrinu negoli stati u Povorku ponosa.
Lakše je tako.
Autor
