Kako smo kirurga i ravnatelja pulske bolnice Angelinija pretvorili u prometnog redara
Upravo je tužno čitati svježi apel ravnatelja Opće bolnice Pula, dr. Andreja Angelinija, o reguli parkiranja u krugu klinike. Žalosti gledati novog šefa najveće zdravstvene ustanove u Istri kako se - gurnut u ulogu prometnog redara, da ne kažem policajca - vraški muči objasniti gdje se, pobogu, ne smije ostavljati automobile i što je to ugovorna kazna.
Zar ovaj kirurg zbilja mora pozivati na savjesnost vozača, tumačiti da su parkirna mjesta namijenjena isključivo pacijentima i zaposlenicima? Mora. Ali, džabe je krečio.
Najprije je bolničko parkiralište bilo besplatno, kako bi uljuđenom društvu i pristajalo. To se, naravno, zloupotrebljavalo do maksimuma, pa se uvela naplata, s time da si korisnici bolnice na šalteru ponište kartu i za njih je besplatno. Ne funkcionira, vidimo, ni tako.
Uzalud nama i nova bolnica, i veliki parking, i dodatna mjesta za osobe s invaliditetom… Ma, džabe nam sve to kada olako i besramno činimo notorne svinjarije: komotni do bola, parkiramo u krugu bolnice u koju nismo došli ili, još bezobraznije, na posebno označenim mjestima.
To što neka trudnica, hitni, onkološki ili nepokretni pacijent neće imati gdje, koga boli uho: mi smo problem riješili i možemo dalje svojim poslom u grad. Moglo bi, naravno, i drukčije; mogli bismo biti sretni da ne moramo u bolnicu, pa barem u to ime, ostaviti automobil negdje drugdje, pješačiti, ići busom, biciklom, romobilom i pritom, zašto ne, psovati, jer u Puli kronično nedostaje parkinga.
No, nema tog ravnatelja koji će nas, sebične i kratkovidne, naučiti elementarnoj pristojnosti. Lekciju možemo shvatiti – odavno je potvrđeno – jedino ako nas se dobrano šibne po novčaniku. Nema druge pomoći. Nažalost.
Ponižavajuće je sve to. Umjesto da jučer rješava kakvu ozbiljnu realiju – sređuje bolničke financije, hitni prijem, pedijatriju, osoblje, ili na koncu operira pacijenta – kirurg i ravnatelj Angelini s kolegicama mora sastavljati priopćenja za javnost o parkiranju. I pritom kao da se ispričava što će nekoga morati kazniti. Zatrpani su, veli, molbama o oprostu, jer je hrpa onih koji su parkirali „samo na kratko“. Barem je te lako riješiti dok je velikih kontejnera za smeće.
Ova priča samo je još jedan primjer naše krute zbilje. Gradimo bez dozvole, bacamo smeće u šumu, parkiramo na mjestima za bolesnike. Inspekciju tjeramo u nabavku bagera, općinu da malne u parkove postavlja table „zabranjeno odlaganje otpada“, pa zašto onda ravnatelja bolnice ne bismo tjerali da bude – prometni redar.
Već sutra ćemo, potpuno neispravni takvi, lajati na cijeli svijet zbog neke nove nanesene nam nepravde. Evo, recimo, zato jer smo došli u pulsku bolnicu, trebao nam je hitno kirurg, a nismo imali gdje parkirati…
Autor
