FEŠTA BEZ OGRADA: Zagorci proslavili 'dan oslobođenja' u uvali Stupova
Svetkovina Vele Gospe slavila se danas diljem Istre. Posvuda fešte, ali jedna je, ipak, bila posebna. Bila je to fešta bez ograda. Ne, to ne znači raspašoj, što vam je.
Na slavlju smo završili sasvim slučajno. Nepozvani gosti. To zahvaljujući obiteljskoj điti s barkom. Tražili smo zabačenu plažu, a dobili dernek. Fino se poklopilo.
Čim smo se usidrili, tu u uvali Stupova, odmah iza trajektne luke Brestova, bila nam je čudna, blagdanu usprkos, vreva na žalu. To vam je u općini Kršan, tamo gdje su neki njemački, kako se ono kaže, investitori naumili posaditi luksuzne vile s 500 kreveta i heliodrome. Makar nemaju građevinsko zemljište za to. Al', okej…
Svejedno su ti smjeli ulagači, kažu s dozvolom, počeli uređivati šumski put. I ograđivati plažu. Dignuli se na to potomci lokalnih ribara, koji su tu prije sto godina sagradili spremišta da si olakšaju život, i hitnuli ograde u bošku. I otad je mir.
Uglavnom, otvarale su se danas te barake jedna za drugom. Nije da smo često ovdje, navratimo tek ponekad, ali nijednu još nismo vidjeli ovako „u upotrebi“.
„Što je ovo, dan otvorenih vrata?“
„Ma ne, ne, to mi Zagorci (područje se zove Plominsko zagorje ili Zagore, kako želite, op. a), tradicionalno na Velu Gospu, pohodimo našu plažu. A ove godine ćemo podebljati feštu, zameziti malo bolje, takav je dogovor, jer uspjeli smo sačuvati Stupovu“, otprilike se nadopunjavala vesela družina.
„Slavite dan oslobođenja na vjerski blagdan?“, bogohulim, a kuraja za to daju mi Koktelsi koji iz zvučnika pjevaju „Trst je naš, zijali smo mi…“.
„Ne, nemoj tako pisati, nije za zezati se s tim. Ozbiljni smo oko ovoga“, kažu domaćini. Ne žele da im spominjemo imena.
Nude pićem, ćakulamo. Doznajem da plažu presijeca granica dviju županija, međa je potok Slatina, evo tu po brdu prolazi, a vražje ograde su sada postavljene odmah iza baraka, na rubu šume. I da…
„Bio je vlasnik zemljišta, investitor iz Njemačke, u međuvremenu ovdje na kupanju s obitelji. Družili smo se normalno, sve pet. Ne bi me čudilo da ga, ako i danas dođe, ponudimo ćevapima“, kaže jedna od domaćica.
Tek, ovaj put mi, u bogomdanom krajoliku, nije padao na pamet Oliver i njegov galeb, kao zadnjom zgodom kada sam pisao o Stupovi. Nebom su, ne izmišljam, letjeli bjeloglavi supovi.
„To su naši, bude ih pet“.
Evo ih, osilili se učas Zagorci. Njihova je plaža, a sad i supovi. Mislio sam da su creski. Ali, okej…
Autor
