Istrapedia ima novog urednika i zanimljivu objavu o istarskim olimpijcima
Istrapedia - istarska internetska enciklopedija od nedavno ima novog urednika. Višegodišnjeg urednika Gorana Prodana, nekadašnjeg novinara Glasa Istre, zamijenio je također bivši novinar iz Glasa Istre Paulo Gregorović. Novi urednik autor je i najnovije objave na naslovnici Istrapedije, koju zbog zanimljivosti i aktualnosti prenosimo u nastavku.
Istrani na Olimpijskim igrama
Čak 13 Istrana sudjelovalo je na XXXIII. Olimpijskim igrama (ljetnim) koje su održane od 26.VII. do 11.VIII. u Francuskoj, a dvoje Istrana, odnosno Koprana, osvojilo je olimpijsku medalju. U Parizu je zlatom nagrađena džudašica, 27-godišnja Andreja Leški, u kategoriji do 63 kilograma. Ona je peta džudašica koja je priskrbila Sloveniji kontinuitet osvajanja medalja na sedam uzastopnih Olimpijskih igara. Ostale četiri slovenske džudašice su iz Celja. Leški je jedina Kopranka, ali nastupa u Ljubljani, za Judo klub Bežigrad, dok je u mlađim danima trenirala za Judo klub 15. maj iz Mareziga. Zanimljivo je da je u džudu, u Parizu, zlato osvojila i Hrvatica Barbara Matić iz Splita, u kategoriji do 70 kilograma.
Srebrnu medalju u Marseillu je osvojio kitesurfer, 24-godišnjak Toni Vodišek. On se istaknuo već 2018., kada je također nagrađen srebrnom medaljom na ljetnim Olimpijskim igrama mladih u Buenos Airesu, u klasi IKA Twin Tip Racing. Od 2019. do 2022. učestalo osvaja svjetska prvenstva u formuli kite, a jedriti je počeo sa šest godina u Jedriličarskom klubu Jadro iz Kopra.
Iz hrvatskog dijela Istre nastupila su tri olimpijca u Francuskoj, a iz slovenskog čak deset pa je za njih Općina Kopar priredila svečani doček 13.VIII. Taj slovenski grad se pokazao najsportskijim u državi jer su sportaši rodom iz Kopra osvojili dvije od ukupno tri slovenske medalje na Olimpijadi 2024.
Osim Leški i Vodišeka, u Francuskoj se nadmetalo još troje Koprana: rukometašica Ema Hrvatin te dva rukometaša, Borut Mačkovšek i Dean Bombač. Slovenski rukometaši osvojili su respektabilno četvrto mjesto. Iz Izole je rukometaš Aleks Vlah, iz Parecaga jedriličar Jakob Božič, iz Lucije su jedriličarke Tina Mrak i Lin Pletikos, a američka golferica Ana Belac je rodom iz Portoroža.
Općina Kopar i mediji iz primorske Slovenije prisvajaju i troje olimpijaca koji nisu iz Istre. Oni su veslačica Nina Kostanjšek (trenira u Izoli), jedriličarka Lina Eržen (na treninge odlazi u Kopar) i Staš Slatinek Jovičić. Potonji je rukometaš rodom iz Slovenj Gradeca, a Općina Kopar i lokalni mediji mu pridaju epitet Kopranin jer je igrao za tamošnji rukometni klub od 2017. do 2020.
Hrvatske boje u Francuskoj predstavljala su samo tri olimpijca: kitesurfer Martin Dolenc iz Pomera, stolnotenisač Tomislav Pucar iz Pule i strijelac Giovanni Cernogoraz iz Novigrada.
Od 1992. Istrani nastupaju za Hrvatsku i Sloveniju, a u prošlosti su nastupali za Jugoslaviju i Italiju. Ali jedan olimpijac, koji je umro u pulskoj bolnici i sahranjen na pulskom groblju 1949., nastupao je za reprezentaciju translajtanijskog dijela Austro-Ugarske Monarhije (Ugarske/Mađarske) i osvojio brončanu medalju u tenisu na prvim modernim Olimpijskim igrama u Ateni 1896. Uspjelo je to Momčilu Tapavici, rođenom u Vojvodini.
Prvo zapaženo sudjelovanje sportaša s Poluotoka na Olimpijskim igrama bilo je 1928. u Amsterdamu. Tada su zlato osvojili Valerio Perentin, Giliante D'Este (ili Deste), Nicolò Vittori, Giovanni Delise i Renato Petronio u četvercu s kormilarom. Njih petorica veslača su trenirali za Pullino (kasnije Argo) iz Izole. Pod zastavom Kraljevine Italije olimpijsku medalju (ali srebrnu) ponovno donosi, četiri godine kasnije u Los Angelesu, koparski četverac s kormilarom u sastavu: Giovanni (Nino) Plazzer, Riccardo (Ducci) Divora, Bruno Parovel, Giovanni (Nino) Scher i Bruno Vattovaz. U spektakularnom finišu izgubili su zlato od njemačkih suparnika za samo dvije desetinke sekunde. Veslač D'Este nakon zlata iz Nizozemske, iz SAD-a se vratio s broncom u četvercu bez kormilara.
Godine 1936. Olimpijske igre sele se u Europu, u nacistički Berlin, a otamo se s odličjima u Istru vraćaju dva Rovinjca: Luigi de Manincor sa zlatom u klasi 8-metarskih jedrilica, a Silvano Abbà s broncom u modernom petoboju. Nakon Drugog svjetskog rata velika većina poluotoka pripala je Jugoslaviji. Ali Istrani narednih 15 godina osvajaju medalje za Republiku Italiju. U Londonu 1948. nagrađeni su srebrom Koprani Giovanni Steffè, Aldo Tarlao i Alberto Radi u dvojcu s kormilarom, a zlatnu medalju osvaja boksač Giovanni - Nino Benvenuti iz Izole, 1960. u Rimu, u velter kategoriji.
Prvi stanovnik Istre koji je donio olimpijsku medalju u Jugoslaviju bio je boksač Mate Parlov iz Pule. U Münchenu je 1972. nagrađen zlatom u poluteškoj kategoriji. Dvanaest godina kasnije vodio je kao izbornik jugoslavensku boksačku reprezentaciju u Los Angelesu, gdje su osvojili po jedno zlato, srebro i dvije bronce.
Iz Moskve se, okićen zlatnom medaljom, vratio 1980. Željko Jerkov, rođen u Puli. Igrao je tada za jugoslavensku košarkašku reprezentaciju koja je četiri godine ranije, u Montrealu, bila srebrna, a u čijem je sastavu također bio Jerkov ali i Vrsaran Vinko Jelovac, rođen u Jelovcima na Tinjanštini.
Prvu olimpijsku medalju za istarski dio samostalne Slovenije osigurao je Sašo Mirjanič iz Kopra, kao član četverca bez kormilara. U Barceloni 1992. nagrađen je brončanom medaljom. Četiri godine kasnije iz Atlante dolazi prva olimpijska medalja u hrvatski dio Istre. Zlato donosi član hrvatske rukometne reprezentacije - Labinjan Valner Franković.
U XXI. stoljeću Izolan Vasilij Žbogar dobitnik je tri medalje u jedrenju: u Ateni 2004. osvojio je broncu, a u Pekingu 2008. srebro u klasi laser (sada klasa ILCA). Na Olimpijadi 2016. u Rio de Janeiru ponovno je nagrađen srebrom, ali u klasi finn. Puljanin Damir Burić je kao član hrvatske vaterpolske reprezentacije nagrađen zlatom 2012. u Londonu i srebrom 2016. u Rio de Janeiru. U Londonu je još jedan Istranin osvojio zlatnu medalju - uspio je to Giovanni Cernogoraz, kada je sa 146 pogođenih meta izjednačio olimpijski rekord u streljaštvu.
Na kraju, valja se prisjetiti Umažana Lina Červara, rodom iz Delići kod Vrsara, koji je bio izbornik hrvatskih rukometaša kada su 2004. osvojili zlatnu medalju u Ateni.
Autor
