Zašto baciti obično smeće u spremnik ako mogu pored njega? I to 152 tone samo u srpnju!
Nikakvi apeli, kazne, tapšanja po ramenu, kuđenja, ništa ne pomaže, otpad ljudi jednostavno odlažu gdje god stignu, pa i pored kontejnera, odnosno spremnika. Još je svima vjerojatno svjež podatak koji je na konferenciji za novinare prije nešto više od mjesec dana iznio Robi Fuart, direktor pulskog komunalnog društva Herculanea, da je samo u lipnju prikupljeno 105 tona miješanog komunalnog otpada, nazovimo ga običnim, bačenog ne u spremnike nego pored njih. Onaj tko je očekivao da će se nakon apela da se to ne čini količina smanjiti bio je u grdnoj zabludi. U srpnju je Herculanea precizno izračunala da je prikupila 152 tone otpada koji je bačen pokraj spremnika.
Čini se da je Puležanima samo nebo granica kad je u pitanju ilegalno odlaganje smeća. Eno na Verudi u Palladiovoj ulici postoji čak i, kako ga sarkastično zovu, drive in deponij, gdje ljudi masovno dovoze otpad i bacaju ga u otvorene kontejnere. Zašto to čine? Pa vjerojatno zato jer su, zbog turističke groznice i punih apartmana, prekrcali vlastite kante.
Navika je gadna stvar. Tako pulska navika da se smeće odlaže pored spremnika ide toliko daleko da one koji to čine više ni ne zanima jesu li spremnici pod ključem ili su otvoreni, oni svoj otpad odlažu kraj njih. Naime, jedini spremnici u centru grada koji su pod ključem su oni kod Zavoda za zapošljavanje. Na svima ostalima su brave devastirane pa nije potreban ključ, ili kako god ga zvali, za njihovo otvaranje. I bez obzira na to, pored njih se, iako nisu puni, također odlaže smeće.
Ni kamere ne pomažu
Ni kamere tu ne pomažu. A kako i bi? Teško da bi se na taj način mogao utvrditi identitet ilegalnog bacača smeća. Može se eventualno reagirati u trenutku, poslati komunalnog redara da na licu mjesta ispiše kaznu, ali takvo što je moguće samo ako netko iskrcava veću količinu otpada pa to traje neko vrijeme. Onaj tko odloži samo jednu vrećicu i da petama vjetra najčešće će proći lišo. Sve nam to indirektno potvrđuje i Fuart.
„Kad negdje postavimo kameru, situacija se malo poboljša, ali ni tada nije bajna. Imamo kamere kod Zavoda za zapošljavanje, Foruma i na Danteovom trgu. One nam pomažu da vidimo kako se ljudi ponašaju, što se događa i na koji način možemo reagirati. Kamere ne koristimo za direktno kažnjavanje, osim u slučajevima kad netko odloži veliku količinu otpada pa ga možemo detektirati po registarskoj oznaci na vozilu ili po pregači nekog kafića“, kaže čelni čovjek Herculanee.
Fuart začudo na sve gleda i s pozitivne strane. Ističe da im se nakon spomenute konferencije za novinare javilo jako puno ugostitelja koji su zaključili ugovore s Herculaneom oko odvoza plastike, papira… „Nešto se ipak pomiče. Ne mogu reći da je riješeno, ali neki napredak postoji. I mi pokušavamo naći još neka rješenja da poboljšamo našu uslugu.“
Logika 'netko će to već pokupti'
Najavljuje da će najesen sve polupodzemne spremnike zamijeniti s onima kao što su kod Zavoda za zapošljavanje.
„Imali smo situaciju na Monte Zaru gdje su ljudi nosili otpad u Rojc, jer su tamo bili otključani kontejneri. Kad smo i njih zaključali, počeli su tražiti alternative. Što se više širi područje sa zaključanim spremnicima, sve je manje lokacija gdje se može odlagati otpad bez ključa pa je i više otpada sa strane. Kada potpuno zaključamo sve spremnike u gradu, a to bi moglo biti u idućih godinu dana, onda ćemo vidjeti pravo stanje stvari“, kaže Fuart i tako poručuje da je bolje pogledati istini u oči.
A ta bi istina mogla biti bolna. Naime, Herculanea je planirala da će u ovoj godini prikupiti oko 800 tona običnog otpada bačenog pored spremnika, ali sad već znaju da će ta količina biti i veća. Kad tome još pridodamo i krupni otpad, koji ljudi ne odlažu u reciklažna dvorišta, onda sve skupa mjerimo u tisućama tona.
„Logika ljudi je da će, ako odlože otpad pored kontejnera, on naprosto nestati, netko će ga već pokupiti, bilo za dan, dva, tri, svejedno. Čemu tražiti nekoga da ti ga pomogne odnijeti u reciklažno dvorište, čemu zvati Herculaneu ako znaš da će svejedno biti pokupljen? Takva je kultura“, zaključuje Fuart.
Autor
