Tko je kriv za naftnu mrlju na Kamenjaku, a tko za nasukani brod u Raškom kanalu?

Ni država, ali ni lokalna vlast nisu spremne suočiti se s onečišćenjima na moru. Bila to zagađenja većih ili manjih razmjera, svejedno. Slaže se s tom našom opaskom dr. sc. Neven Iveša, viši asistent na Fakultetu prirodnih znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Eno još uvijek, prema našim saznanjima, nije odsukan brod za prijevoz stoke koji se nasukao još u travnju u Raškom kanalu. Kao što još nije utvrđen krivac za zagađenje mora u medulinskom akvatoriju početkom lipnja. A da ne govorimo da nikada nije službeno objavljeno tko je odgovoran za ekološku katastrofu koja je zapljusnula ližnjansku obalu još koncem 2022.

U petak smo kontaktirali kapetanicu Dolores Brenko Škerjanc iz Lučke kapetanije Pula, koja konstatira da za onečišćenje mora u zaštićenom području rta Kamenjak nije pronađen krivac, da su istražne radnje još uvijek u tijeku, što nam potvrđuju i u resornom ministarstvu. Otkriva nam i da čišćenje obale u medulinskom akvatoriju nije u potpunosti završeno. Iz nadležnog ministarstva poručuju da je do petka sanirano onečišćenje od kampa Stupice do rta Kamenjak.

„Pregledani su svi otoci: Ceja, Trombuja, Fenera i Bodulaš. Na danas (petak, op. n.) održanom sastanku ŽOC-a Istarske županije zaključeno je da je potrebno sanirati onečišćenje otoka Ceja, a budući da se onečišćenje nalazi na jako nepristupačnom dijelu otoka, odlučeno je da će se čistiti ručno i to sljedeći tjedan. Otok Fenera ima manja onečišćenja te će se nakon završetka sanacije otoka Ceja ponovno izvršiti kontrola Fenere i odlučiti na koji način će se pristupiti čišćenju. Ostali navedeni otoci nisu onečišćeni“, odgovaraju nam iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Na pitanja o nasukanom brodu odgovore nam obećavaju poslati čim dobiju zadnje informacije s terena.

„Istina je da se ovdje radi o onečišćenjima manjeg obima, ali ako nismo stanju reagirati na vrijeme i onemogućiti takav tip lokalnih, točkastih zagađenja, onda se zaista postavlja pitanje što bi se dogodilo u slučaju onečišćenja većih razmjera. Svako zagađenje je pogubno za morsku floru i faunu, svaki tip onečišćenja nosi sa sobom nekakve ekološke, a onda naravno i ekonomske posljedice. Već ove godine vidljive su ekonomske posljedice zbog zagađenja obale u Premanturi, odnosno u jednom kampu gdje je izvjestan broj gostiju otkazao svoje rezervacije te bilježi pad broja gostiju. Uostalom, ovakvim potezima pokazujemo i kako se odnosimo prema našim resursima, a nepronalaženje krivaca prema vani stvara loš imidž za našu zemlju. No, ovdje nisu bitni ni turisti. Mi moramo misliti na sebe i na naše potomke, na budućnost. Trebamo sačuvati naš ekosustav. A mi se ponašamo potpuno stihijski, kao da sutra ne postoji. Treba ulagati u očuvanje ekosustava. Takvim problemima bi se trebale baviti i lokalne samouprave, to je u djelokrugu njihovog posla, a ne samo organizacija ljetnih fešti i koncerata. Potrebno je poraditi i na međusektorskoj suradnji, ne samo tu i tamo organizirati neku vježbu“, oštar je i konkretan Iveša.

Što se tiče nasukanog plovila u Raškom kanalu, za Ivešu ta situacija pokazuje da ne postoji sustav kontrole. „Jako puno derutnih brodova plovi našim morem. Da to plovilo već u startu nije bilo u tako derutnom stanju, ono bi već bilo odsukano i otplovilo bi u neku drugu luku. Navodno taj brod gotovo pa i nije bio u plovnom stanju, što su, prema mojim informacijama, pokazali izvidi na terenu. Brod je, prema svemu sudeći, već bio načet i prije no što se nasukao i postao naša briga. A mi nemamo načina, ni operativno ni infrastrukturno, kako ga ukloniti. Mi nemamo ni rezalište za tako velike brodove. U svakom slučaju, on će nastaviti točkasto zagađivati akvatorij Raškog zaljeva. I onda kad imate puno takvih točkastih situacija, takvog tipa zagađenja, oni kumulativno imaju veći utjecaj na okoliš. Sad sve ovisi koliko je naš ekosustav otporan, koliko se brzo može oporaviti. Zabrinjavajuće je da je to plovilo nasukano upravo u Raškom kanalu koji je za bioraznolikost Istre jako važno područje. Naime, radi se o estuariju rijeke, a estuariji su poznati kao biološka žarišta i važna područja za život u moru“, upozorava Iveša.

Pitamo ga koje konkretne posljedice ostavljaju ovakvi tipovi zagađenja koja smo imali u posljednjih nekoliko godina u istarskom priobalju. „Događaju se promjene u hranidbenom lancu, uginuća i pomori životinjskih skupina, pogotovo onih obalnih, sesilnih, koje se ne mogu udaljiti sa zagađenog područja. Zatim je tu kontinuirano izlučivanje toksina ukoliko se ne ukloni onečišćenje. No, problem je što je nešto gotovo pa nemoguće ukloniti. Recimo, kad su se nedavno zapalila plovila u Medulinu, vjetar je nanio ostatke izgorjele plastike na obalu diljem Šćuze. Da, uklonjeni su makro ostaci, ali oni mikro od nekoliko centimetara nisu. Koliko god mi to pokušavali očistiti, nemoguće je potpuno dovesti u prijašnje stanje. Jer takva je konfiguracija naše obale. Ovo je škrapasto područje, ima puno pukotina u kojima se jako puno toga zaglavljuje i onda godinama truje područje. Ribe će napustiti takvo područje. Zagađenje uzrokuje neželjene migracije raznih vrsta, pa i ribljih koje su nam komercijalno bitne. Otrovi se mogu akumulirati u ekosustavu. Pogotovo teški metali koji su prisutni u raznim materijalima. Tu su i filtratorni organizmi, školjkaši, koje jedemo, a koji u sebi zadržavaju te otrove. Ljudi misle da je, ako je neki glomazni otpad uklonjen s plaže, sve riješeno, no nije to tek tako. Puno toga ne vidimo jer ne znamo. Neznanje je sljepoća“, kaže Iveša.

Na naše pitanje nije li nužno u svim ovim nabrojanim slučajevima pronaći krivca, ne samo zbog toga da bi taj netko financirao čišćenje obale, nego i da bi odgovarao za posljedice, Iveša odgovara: „Naravno. No, nigdje nisam pročitao da je pronađen krivac ni za ono zagađenje u Ližnjanu. Mora se znati tko je onaj tko čini nedjela. Jer posljedice osjećamo svi.“ (Bojan Žižović)