Vojna tradicija u Puli je duža od brodograđevne. Čemu onda strah od vojske?
Iako je vojna tradicija u povijest Pule utkana jednako kao i brodogradnja, čini se da bi neki žitelji najvećeg istarskog grada najradije zaboravili taj dio svoje povijesti. Barem deset posto žitelja Pule direktni su ili indirektni potomci profesionalnih vojnika, a na svaki spomen vojske u Puli, bez obzira govori li se o proizvodnji oružja ili obuci vojnika, dio javnosti odmah se digne na zadnje noge.
Najnoviju 'zabrinutost' iskazala je saborska zastupnica i gradska vijećnica Dušica Radojčić (Možemo) na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća Pule. Ona je na aktualnom satu rekla da su dobili informaciju o izgradnji francuske vojne baze na pulskom vojnom aerodromu i to već iduće godine, što je dio šire vojne i civilno-gospodarske suradnje Hrvatske i Francuske.
„To ćemo pitanje postaviti idući tjedan u Saboru, ali bih željela znati je li pulski gradonačelnik s time upoznat. Ukoliko jest, je li već nešto poduzeo da se informira i da vidi koje bi posljedice za nas moglo imati takvo otvaranje i ponovna militarizacija južnog dijela Istre, u samom srcu turističkog područja. Ukoliko se informacije pokažu točnima, što planira poduzeti?", upitala je Dušica Radojčić.
Gradonačelnik Filip Zoričić nije bio na sjednici Gradskog vijeća, ali je za naš portal rekao da mu je lani francuski veleposlanik napomenuo da bi u Puli bila neka vrsta obuke francuskih vojnika.
"Ništa više niti poslije toga, niti službeno", rekao je Zoričić.
Nije to prvi put da pulski političari javnost plaše s vojskom u Puli. Bivši zastupnik Marin Lerotić u Saboru je u ožujku 2023. također 'zabrinuto' pitao hoće li potencijalni budući većinski vlasnik Uljanik brodogradilišta 1856 u Puli proizvoditi i oružje.
Lerotić je baratao informacijom da se češko poduzeće CE Industries, koje je tada dalo ponudu za kupnju pulskog brodogradilišta, u Češkoj i Slovačkoj bavi proizvodnjom i prodajom naoružanja te da su u svojoj ponudi za kupnju najavili da će se nastaviti baviti brodogradnjom, ali i drugim djelatnostima u kojima posjeduju iskustvo i znanje, a „za što se vrlo lako može zaključiti da je proizvodnja naoružanja“.
Pa što ako je proizvodnja naoružanja? Proizvodnja oružja je normalna svugdje u svijetu i u takvoj industriji zaposleni su najkvalitetniji radnici i stručnjaci. Titova Jugoslavija, na koju se mnogi u Puli i Istri vole pozivati, više je zarađivala od izvoza oružja nego od turizma.
Isto je s vojnim bazama. One svakom gradu u kojem se nalaze donose i znatnu gospodarsku korist. Štete su zanemarive, ako ih uopće ima. Utjecaj na turizam je minimalan, jer turisti vojnike i vojnu opremu uopće ne vide. Uostalom, za vrijeme bivše države tisuće uniformiranih vojnika su vikendima, kada su imali izlazak u grad, šetali Pulom, pa to nije imalo nikakve negativne posljedice na turizam.
Najčešći argument protivnika vojnih tvornica i vojnih baza je da bi Pula onda, u slučaju rata, bila neprijateljska meta. Zanimljivo, a kada su se nedavno po Puli rezervistima slali pozivi za vojne vježbe, najčešći podrugljivi komentar bio je: „A za koji se to rat spremamo?“
Ako bi, nedaj Bože, doista došlo do rata, onda bi vrlo vjerojatno bilo nevažno je li u Puli vojna baza ili nije. U tom bismo slučaju ionako svi najebali. Uostalom, zašto bi vojna baza bila važnija meta od civilnog aerodroma ili, recimo, sjedišta globalne tehnološke tvrtke koja svojom aplikacijom upravlja slanjem sms poruka po čitavom zapadnom svijetu. Dobro, za ovo zadnje malo pretjerujem, ali nikad se ne zna.
Autor
