Eksplozija na Vergaroli jedan je od pet najvećih terorističkih napada u poslijeratnoj Europi
U povodu obilježavanja 78. obljetnice eksplozije na Vergaroli, jučer je u pulskoj Katedrali održana Sveta misa nakon koje su položeni vijenci u Parku žrtava Vergarole.
Tog sunčanog kolovoškog dana prije 78 godina, godinu dana nakon završetka rata u Europi, žitelji Pule uživali su u prvom pravom mirnodopskom ljetu. Nekoliko stotina građana talijanske nacionalnosti kupalo se 18. kolovoza 1946. godine na plaži Vergarola i promatralo veslačko natjecanje.
U 14 sati i 18 minuta, kada je na plaži bilo najviše ljudi, odjeknula je stravična eksplozija od koje je smrtno stradalo 116 osoba, a ranjenih je bilo oko 200. Kasnije je utvrđeno da je odjednom eksplodiralo 28 ogromnih podvodnih mina koje su sadržavale 9 tona eksploziva. Eksplozija nije bila slučajna, mine su aktivirane namjerno, kako bi stradalo što više ljudi s ciljem zastrašivanja građana talijanske nacionalnosti, ne bi li ih se što više natjeralo da napuste Pulu.
Iako su talijanski povjesničari povremeno izlazili s nekim imenima, počinitelji ni nalogodavci nikada nisu otkriveni. Sve upućuje na to da je ovaj teroristički čin organizirala zloglasna jugoslavenska tajna služba OZN-a, ali za to nikada nije pronađen niti jedan dokaz. No, kako je Vergarola tada bila plaža na kojoj su se kupali isključivo Talijani te je ovaj događaj sustavno prešućivan u jugoslavenskoj poslijeratnoj povijesti, sve upućuje na to da krivce treba tražiti na toj strani.
Ono što je jako važno naglasiti, naročito u današnje vrijeme kada svjedočimo stalnim terorističkim prijetnjama, jest da je zločin na Vergaroli bio bezočni i kukavički teroristički čin, najniže vrste, u kojem se za cilj biraju nevini ljudi, starci, žene i djeca.
Od 1945. godine do danas na tlu Europe zabilježeno je nekoliko tisuća terorističkih napada. IRA, ETA, Brigate Rosse i slične terorističke organizacije najčešće su napadale simbole i predstavnike represivnih aparata država na čijim su teritorijima djelovale, a civili bi u pravilu bili kolateralne žrtve.
To se promijenilo pojavom islamističkih terorističkih organizacija, koje kukavički za ciljeve biraju isključivo civile.
Do tada, samo su dvaput mete terorističkih napada bili isključivo civili - 2. kolovoza 1980. kada je bomba u čekaonici željezničke postaje u Bologni usmrtila 85 osoba, a ranila ih više od 200 i 18. kolovoza 1946. godine kada su podvodne mine na plaži Vergarola u Puli usmrtile 116 osoba i ranile ih oko 200.
Veliki broj civilnih žrtava zabilježen je i 1987. godine, kada je bomba koju je na parkiralištu trgovačkog centra u Barceloni postavila ETA usmrtila 21 osobu, te 7. svibnja 1974. godine kada su četiri auto-bombe, koje je postavila IRA, eksplodirale u Dublinu, usmrtile 33 osobe, ali mete nisu bile isključivo civilne.
U ovom stoljeću, najkrvaviji napad terorista dogodio se 11. ožujka 2004. kada je u usklađenim napadima na vlakove madridske podzemne željeznice ubijena 191 osoba, a ranjeno ih je 1500, te 13. studenoga 2015. kada je skupina džihadista ubila 130 ljudi u nizu koordiniranih napada na više ciljeva u Parizu.
Među najvećim terorističkim napadima na tlu Europe je i ubilački pohod Andersa Behringa Breivika, koji je 22. srpnja 2011. u Norveškoj ubio 77 ljudi.
Dakle, eksplozija na Vergaroli jedan je od pet najvećih i najstrašnijih terorističkih napada u poslijeratnoj Europi i kao takvog ga treba obilježavati. To je bio teroristički čin, a stradali u eksploziji su žrtve terorizma.
Autor
