Poznata voditeljica kupila kuću u Istri! I što mi imamo od toga?
Prije nekoliko dana pozornost mi je privukao članak o istarskoj kući jedne bivše televizijske voditeljice iz Zagreba. Tekst sam krenuo čitati jer je kuću kupila u mjestu 10-ak kilometara udaljenom od grada u kojem živim i zanimalo me zašto je za svoju ljetnu rezidenciju odabrala baš moj kraj.
Samo jedna njezina rečenica bila je dovoljna da se moje početno oduševljenje brzo pretvori u veliko razočarenje. „Kuću smo prvenstveno kupili za najam“, rekla je bivša voditeljica novinarki koja je s njom razgovarala.
Pa dokle više s tim iznajmljivanjem? Ili još bolje, što mi Istrani (pod time mislim na ljude koji u Istri imaju prijavljeno mjesto boravka) imamo od toga da zagrebački celebrityji, ali ne samo oni, već i brojni hrvatski bogataši, te još brojniji stranci, u Istri kupuju kuće i stanove ili grade kuće za odmor i potom ih iznajmljuju turistima?
Jedina direktna korist od takvih uvezenih iznajmljivača je onaj famozni paušal koji je toliko smiješno malen da su od njega smješnije samo žalopojke onih koji ga plaćaju i tvrde da je prevelik. U Gradu Puli on konkretno iznosi 100 eura po krevetu godišnje (ne tjedno ili mjesečno, već godišnje), što znači da onaj tko iznajmljuje stan/ apartman s četiri kreveta plaća 400 eura godišnje.
Otišao sam na Booking.com i pokušao rezervirati nekoliko takvih apartmana u Puli za sedam dana i cijene koje su mi se nudile kretale su se od 1.700 do 2.500 eura na tjedan. Za samo osam tjedana godišnje, dakle samo dva mjeseca (a sezona traje barem četiri mjeseca) to je zarada od 15 do 20 tisuća eura. Dakle na prihod od 20 tisuća eura (a mnogi zarade puno više) iznajmljivač plaća samo 400 eura poreza. Niti dva posto od ukupne zarade, a oni koji imaju dužu popunjenost ne plaćaju ni jedan posto poreza.
Studenti plaćaju veći porez nego turisti
To znači da veći porez na smještaj plaćaju studenti u iznajmljenim stanovima nego strani turisti, jer porez na dugoročni najam iznosi nešto manje od 10 posto na ugovorenu cijenu najma.
To isto znači da smo mi poduzetnici (osim što sam novinar i vlasnik sam poduzeća), koji plaćamo 25 posto PDV-a na svaku uslugu i zapošljavamo radnike na čije plaće plaćamo velike doprinose, jedne velike budale.
I onda bi samo još trebalo da zbog takvih iznajmljivača, koji niti ne žive u Istri, ali od Istre ostvaruju ogromne prihode, moramo trpjeti redukcije vode, kao što je u većem dijelu Istre bilo prije dvije godine ili što oni koji žive uz Kaštijun moraju trpjeti smrad jer se ne stigne probaviti sva ta količina smeća koju proizvedu turisti iz tih apartmana, čiji vlasnici niti žive, niti plaćaju poreze ovdje.
Naravno, nisu krivi iznajmljivači nego država koja im to svojom katastrofalnom poreznom politikom dozvoljava. Osim uvođenja poreza na nekretnine, o čemu sam već pisao, i koji bi trebao biti progresivan na način da se svaka iduća nekretnina u vlasništvu iste osobe dodano oporezuje, zakonskom regulativom bi također trebalo jasno razlikovati iznajmljivače koji imaju stalno mjesto boravka u Istri od onih koji žive izvan naše županije.
Uostalom, dokument kojim se fizičkim osobama dopušta iznajmljivanje zove se 'Rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu'. Kako nekome tko živi u Zagrebu, Beču ili Berlinu 'domaćinstvo' može biti u Puli, Poreču ili Rapcu?
Naravno, u tržišnoj ekonomiji ne treba nikome braniti kupnju nekretnina ili izgradnju (ako je to dopušteno prostornim planom), ali onaj tko u Istri nema stalno mjesto boravka ne može u Istri iznajmljivati 'domaćinstvo'. Takvi bi za obavljanje usluga smještaja trebali prijavljivati gospodarsku djelatnost, odnosno osnivati obrte ili poduzeća i onda preko njih iznajmljivati krevete, sobe i apartmane i plaćati godišnji paušalni porez ili PDV ako zarađuju više od 40.000 eura godišnje.
Nažalost, tko će donijeti takve zakone kada su oni koji bi ih trebali predložiti i izglasati i sami puni nekretnina, a mnogi ih i iznajmljuju.
Autor
