Svečanost otvaranja Olimpijskih igara u Parizu pamtit ćemo po dva detalja
Slažem se s kolegom Ivorom Balenom da Olimpijske igre više nisu napete kao nekada. I da, to definitivno više nije najvažniji sportski događaj na svijetu. Apsolutni broj jedan među globalnim sportskim manifestacijama je Svjetsko nogometno prvenstvo.
Komentator Jutarnjeg lista Gojko Drljača manjak zanimanja za Olimpijske igre u zapadnom svijetu povezao je i s činjenicom da je općenito u zapadnim liberalnim demokracijama istinska izvrsnost, pa tako i u sportu, postala nebitna.
No, spektakl svečanog otvaranja i dalje ima veliku gledanost, a otvaranje igara u Parizu uvjerljivo je bilo najoriginalnije u povijesti. I ne samo zbog toga što je prvi put, umjesto na stadionu, organizirano na otvorenom.
Za razliku od svečanosti otvaranja igara u Londonu 2012. godine, na kojima se slavila isključivo britanska kultura i povijest, Francuzi su bili puno inkluzivniji, pa smo u programu gledali i brojne reference na svjetsku pop kulturu.
Posebno je impresivna bila glazbena kombinacija opere i heavy metala, a jedno od najugodnijih iznenađenja bila je pojava popularnih animiranih likova Minionsa.
Međutim, svečanost otvaranja Olimpijskih igara u Parizu pamtit ću po dva detalja. Jedan je zanimljiv nama Istranima, a jedan globalnom zapadu.
Prvi put u povijesti jedan sportaš iz Istre nosio je hrvatsku zastavu na otvaranju Olimpijskih igara. To je Giovanni Cernogoraz iz Novigrada, koji je 2012. godine u Londonu osvojio zlatnu olimpijsku medalju u trapu.
Prije neki dan pisao sam da smo i to doživjeli, da se HDZ-ovci hvale brojem Talijana u Istri, a sada smo doživjeli i da hrvatsku zastavu na otvaranju igara nosi sportaš po imenu Giovanni.
Ovo je ujedno i simbolički poraz IDS-ove radikalne frakcije koja je početkom 90-ih godina maštala o otcjepljenju Istre od Hrvatske i formiranju istrijanske nacije. Prvi poraz istarski fundamentalisti doživjeli su 1998. godine kada su, na krilima uspjeha Vatrenih u Francuskoj, mladi Istrijani masovno počeli mahati šahovnicama, a Giovanni iz Cittanove koji na otvaranju Olimpijskih igara nosi hrvatsku trobojnicu posljednji je čavao u lijesu istarske nacije i državnosti.
Drugi zanimljiv (ili kontroverzan) detalj s otvaranja odjeknuo je u čitavom zapadnom svijetu. Riječ je naravno o performansu koji je uključivao drag queen izvođače i plesače. Neki su ovu scenu, koja je podsjećala na 'Posljednju večeru' Leonarda da Vincija, nazvali 'izrugivanjem' i 'uvredom za kršćane', dok su drugi u njoj vidjeli slavljenje LGBTQ+ zajednice i inkluzivnosti. Ja sam pak vidio nešto sasvim drugo.
Scena je prikazivala plesače i drag queen izvođače uz dugi stol. Organizator pak navodi da scena predstavlja grčkog boga Dioniza, a ne 'Posljednju večeru'.
Umjetnički direktor ceremonije, Thomas Jolly, rekao je da nije imao namjeru šokirati ili ismijavati, već uključiti sve i prenijeti poruku o pravima i slobodama u Francuskoj.
Iskreno, kada sam prvi put gledao tu scenu ni na kraj pameti nije mi bila asocijacija na 'Posljednju večeru'. Ako ni zbog čega, onda zbog toga što je na sceni puno više osoba od 13 koliko ih je na slavnoj da Vincijevoj slici.
No, ako je autorima ceremonije doista bila namjera provocirati s 'Posljednjom večerom', ja bih to onda povezao sa sudbinom francuskog satiričkog lista 'Charlie Hebdo' koji je 2015. godine bio meta terorističkog napada islamskih fundamentalista jer su objavljivali karikature proroka Muhameda.
Taj je napad još jednom pokazao ogromni jaz između vjerovanja u prava na slobodu mišljenja i izražavanja koju gaji zapadni svijet i neprijateljstva prema tim vrijednostima u islamskom fundamentalizmu.
Napad je izazvao ogroman šok u Francuskoj, kao i u međunarodnoj zajednici, uključujući spontane, a kasnije i organizirane demonstracije kojim se izražavala podrška preživjelim članovima redakcije i izražavala pravo na slobodu izražavanja.
I upravo je u tome ključ: pravo na slobodu izražavanja. Niti jedna vjera nije nedodirljiva, ni islam, ni kršćanstvo, ni judaizam. A od Francuza se to i očekivalo, da slobodi i pravu na slobodu izražavanja posvete i jednu točku na svečanosti otvaranja Olimpijskih igara.
Autor
