Na Dan mladosti u Beogradu sam slušao Baby Lasagnu u originalu
Oko 10 tisuća ljudi, među kojima i nekoliko stotina Istrana, okupilo se 25. svibnja u Kumrovcu na manifestaciji 'Dan mladosti – radosti' u povodu obilježavanja 132. godišnjice rođenja Josipa Broza Tita.
Starija generacija, koja je živjela u bivšoj državi, sjetit će se da se na Dan mladosti, koji se obilježavao 25. svibnja, na stadionu JNA u Beogradu doživotnom predsjedniku Josipu Brozu Titu povodom njegovog rođendana (iako nema dokaza da je Tito doista rođen toga dana) uručivala tzv. Štafeta mladosti, koja je prije toga, poput olimpijskog plamena prenošena po svim gradovima SFR Jugoslavije. Jedne godine štafeta je prenoćila u mom gradu, a u cijelonoćnom programu organiziranom štafeti u čast nastupio je moj tadašnji rock band u kojem sam svirao bas gitaru. Bio sam jako ponosan.
Rammstein u Beogradu, Baby Lasagna u Umagu
Stoga sam ja u subotu, umjesto u Kumrovec, otišao u Beograd. Doduše, nisam otišao na Titovo posljednje počivalište na Dedinju (tamo sam bio prije pet godina), niti na stadion JNA (danas Stadion Partizana), već na Ušće gdje se održavao koncert njemačke techno-metal atrakcije Rammstein. Pravi, sočni švapski bend, čiji članovi izgledaju kao njemački vojnici, na nekadašnji Dan mladosti u centru Beograda. Neprocjenjivo!
Istog dana Baby Lasagna nastupio je na Sea Star Festivalu u rodnom Umagu. Budući da Marko Purišić nikada nije krio da mu je Rammstein među glazbenim uzorima, a refren njegovog hita 'Rim Tin Tagi Dim' neodoljivo podsjeća na refren Rammmsteinove pjesme 'Ich Will', procijenio sam da je, ako već moram birati između kopije u Umagu i originala u Beogradu, bolje poslušati originalnu verziju u glavnom gradu Srbije.
Rammsteinovci su na Ušću ispucali svu moguću pirotehniku, bilo je toliko dima i vatre da su oni u prvom redovima ispod bine sigurno bili opečeni, a usudim se reći da su Nijemci toliko vatre i dima usred Beograda posljednji put ostavili u travnju 1941. godine.
Zvuk je bio toliko jak i snažan da se koncert vjerojatno čuo sve do Pančeva. Aleksandar Vučić sigurno nije mogao spavati od silne buke koju su mu opet izazvali Nijemci. Vjerojatno se ponovo morao ogrnuti u srpsku zastavu kao na zasjedanju Glavne skupštine UN-a, ali ovog puta preko ušiju, da se zaštiti od preglasne muzike.
Srebrenica, ćirilica i cijene u Beogradu
Inače, zbog netom izglasane rezolucije o Srebrenici cijeli je Beograd bio ukrašen srpskim zastavama, kao da su ponovo postali svjetski prvaci u basketu, a ne da su doživjeli neviđenu diplomatsku blamažu. Osim zastavama, čitav grad bio je oblijepljen i izvješen plakatima i banerima s natpisom 'Srbi nisu genocidan narod. Pamtimo…' Čak su i neke zgrade bile obojane u tom stilu.
To su naravno bili jedini natpisi na ćiriličnom pismu koje smo vidjeli u glavnom gradu Srbije. Zapravo, vidjeli smo još jedan – u Knez Mihajlovoj je otvorena poslovnica poznatog globalnog lanca kafića Starbucks i pored originalnog loga nalazi se i natpis 'po Vuku' i na ćirilici. Svi ostali natpisi su na latinici, sve novine i portali su na latinici i sve televizije osim državne imaju titlove na latinici. Zašto je onda međunacionalni problem ako u Vukovaru nema ćirilice?
I za kraj, zaboravite na ona vremena kada se u Beograd odlazilo na jeftin provod. Cijene u restoranima, kafićima i klubovima iste su, ako ne i veće nego kod nas. I nisu prešli na euro. Već 156 godina imaju dinar.