Prije točno 30 godina dogodio se prvi veliki raskol u IDS-u
Na današnji dan, na Valentinovo, prije točno 30 godina dogodio se je prvi veliki raskol u do tada monolitnom IDS-u. Da podsjetimo, u tom trenutku IDS je imao sedam zastupnika u Saboru (četiri u zastupničkom i tri u županijskom domu Sabora), apsolutnu većinu u svim gradskim i općinskim vijećima, gradonačelnike i načelnike u svim istarskim gradovima i općinama, pa čak i Liburniji (Opatija, Lovran, Moščenička Draga..), te 35 od 40 vijećnika u Skupštini Istarske županije.
Dužnost župana obnašao je Luciano Delbianco, koji je u to vrijeme u Istri uživao mitski status, dok je Poglavarstvo županije Istarske bilo sastavljeno isključivo od članova IDS-a.
Početak raskola seže u veljaču 1993. godine, kada Ivan Herak, koji je bio nositelj pobjedničke IDS-ove liste za Grad Poreč, odbija preuzeti funkciju gradonačelnika Poreča, te na to mjesto, usprkos lobiranju Ivana Jakovčića, koji je na tom mjestu želio IDS-ovca Eda Kosa, uspijeva instalirati Stevu Žufića, koji je nekoliko godina kasnije postao i župan.
Nastavak sukoba dvaju bliskih prijatelja iz djetinjstva uslijedio je već u srpnju 1993. godine kada je Ivan Herak, nakon što je u travnju iste godine odbio ponudu Franje Tuđmana da postane ministar turizma, dobio novu (i to javnu) Tuđmanovu ponudu da preuzme funkciju potpredsjednika Vlade RH za gospodarstvo.
Herak je, rekao mi je nedavno, u razgovoru sa Tuđmanom načelno prihvatio ponudu uz uvjet da se s time suglasi IDS, i dodatno, da se potpiše sporazum između Županije Istarske i Vlade RH kojim bi Vlada RH preuzela obavezu pokrenuti i u primjerenim rokovima okončati kapitalne projekte u Istri, od revizije pretvorbe istarskih turističkih poduzeća, izgradnje Opće bolnice u Puli, izgradnje Ipsilona, sanacije tvornice 'Mirna' u Rovinju, Istarske pivovare i još nekih.
Prema Herakovim riječima, on je prije nego je dobio HDZ-ovu ponudu, uz podršku Tuđmana i tadašnjeg predsjednika Vlade Nikice Valentića ishodio reviziju procjene vrijednosti HTP Rabac koja je rezultirala smanjenjem vrijednosti poduzeća i upisom 49,3% dionica od strane zaposlenih. Riješen je i problem Istarske pivovare Buzet, koju je temeljem samoupravnog sporazuma iz doba bivše države vlasnički namjeravala preuzeti pivovarna 'Union' iz Ljubljane.
Nikica Valentić, tadašnji predsjednik Vlade RH na pitanje novinarke Glasa Istre Vesne Čamdžić „Jeste li nudili ulazak u Vladu Ivanu Heraku, kao ministru turizma, a onda kao potpredsjedniku Vlade ?“, odgovorio je: „Mi smo istinski zainteresirani za njegov ulazak u sastav Vlade. Ne radi se o stranačkoj ponudi, nego o ponudi Ivanu Heraku, koji je član IDS-a“.
Kada je riječ o tadašnjem odnosu Jakovčića i Heraka, treba reći da je došlo do sukoba dviju oprečnih političkih koncepcija, Herakove, koji je smatrao da su HDZ i IDS jedine dvije stranke koje su na izborima dobile apsolutno povjerenje građana te stoga IDS, ne ulazeći pritom u nikakve koalicijske saveze sa HDZ-om, svu svoju političku moć treba usmjeriti u pravcu rješavanje kapitalnih gospodarskih i ostalih projekata u Istri, i Jakovčićeve, koji je inzistirao na političkoj matrici izazivanja permanentnog konflikta sa političkim Zagrebom, smatrajući da će bilo koja druga politička strategija negativno djelovati na rejting IDS-a.
Na sljedeći sukob dvoje čelnih ljudi IDS-a nije trebalo dugo čekati. Na Saboru IDS-a održanom u Labinu početkom kolovoza 1993. godine, Ivan Herak, netom nakon što je glasovima fiducijara IDS-a izabran za potpredsjednika IDS-a za gospodarstvo, izašao je za govornicu i odbio preuzeti funkciju, naglasivši da to čini zbog toga što su neki čelnici IDS-a prije spomenutih izbora nekorektno i nemoralno lobirali protiv njega, ali i protiv nekih drugih predloženih kandidata za potpredsjednike stranke. Tadašnji labinski dopisnik Glasa Istre Marijan Milevoj u članku pod nazivom „Pukotine u monolitu IDS-a“ opširno je izvještavao o tom događaju.
Želeći pokazati da sa pokušajem rušenja Heraka, rušenjem Dina Debeljuha i još nekih kandidata IDS-a nema nikakve veze, Ivan Jakovčić je u ime Predsjedništva IDS-a u Glasu Istre objavio otvoreno pismo - javni apel Predsjedništva IDS-a Ivanu Heraku u kojem se, između ostaloga, navodi „da predsjednik, potpredsjednici i članovi Predsjedništva IDS-a izražavaju gospodinu Ivanu Herak priznanje i zahvalnost zbog njegovog izuzetnog doprinosa IDS-u, a koje se prije svega očituje u njegovom ustrajnom, principijelnom i kvalitetnom zastupničkom radu u Saboru Republike Hrvatske, predsjedavanju Gospodarskim odborom IDS-a i članstvu u Poglavarstvu Županije istarske. S obzirom na iznijeto i činjenicu da je gospodarski dio programa kojeg je gospodin Ivan Herak nosilac, značajan segment cjelokupnog programa IDS-a, kao i da je on teško ostvariv bez aktivnog učešća gospodina Ivana Heraka, Predsjedništvo IDS-a drži neophodnim njegovo prihvaćanje funkcije potpredsjednika IDS-a za gospodarstvo“. Nakon Jakovčićevog apela Herak je reterirao i prihvatio funkciju potpredsjednika IDS-a.
Definitivni razlaz između Jakovčića i Heraka dogodio se u kolovozu 1993. godine, kada je na Brijunima održan sastanak između čelništva HDZ-a, kojeg su predvodili dr Franjo Tuđman i Gojko Šušak i IDS-a, u sastavu Ivan Jakovčić, Luciano Delbianco i Ivan Herak, na kojem je Jakovčić od Tuđmana tražio političku autonomije Istre.
O tom smo sastanku smo izvještavali OVDJE. U svojim medijskim istupima koji su potom uslijedili, Herak je taj Jakovčićev prijedlog nazvao političkim suicidom IDS-a, posebno pri tome ističući da Jakovčić to traži u okolnostima dok je trećina Hrvatske okupirana a hrvatska mladost gine na ratištima.
Sukob između Jakovčića i Heraka nastavljen je nakon toga i kroz Poglavarstvo županije Istarske u kojem su većinu činili ljudi koje je u spomenuto Poglavarstvo regrutirao upravo Herak (Veljko Ostojić, Denis Jelenković, Lenko Uravić, Berislav Iskra…).
Uvidjevši da u takvim unutarstranačkim okolnostima, ali i okolnostima izazivanja stalnog sukoba sa Vladom RH nemoguće učiniti bilo kakav pomak, „Herakova grupa“, kako su je prozvali mediji, nije željela preuzeti odgovornost za upravljanje Istrom, te je u siječnju 1994. godine dala ostavke na svoje funkcije u Poglavarstvu županije Istarske.
Na reakciju Jakovčića nije trebalo dugo čekati. Na Saboru IDS-a održanom 14. veljače 1994. godine u pazinskom Spomen domu iz IDS-a su izbačeni Ivan Herak, Elio Martinčić, oboje saborski zastupnici IDS-a, i Darko Martinčić, dok su sa svih funkcija u stranci smijenjeni Veljko Ostojić, Denis Jelenković, Berislav iskra, Viktor Matošević i još nekolicina IDS-ovih dužnosnika. Kuriozitet svakako predstavlja činjenica da je Herak izbačen u trenutku dok je u aranžmanu američkog veleposlanstva u Hrvatskoj, u okviru programa 'Mladi lideri u tranziciji', boravio u SAD-u.
Po povratku iz SAD-a Herak je u brojnim medijskim nastupima kao aktere puča u IDS-u prozvao Ivana Jakovčića i Luciana Delbianca, ističući pritom da sve njih čeka ista ili slična sudbina. Tako je i bilo. Od viđenijih IDS-ovaca nakon Heraka iz IDS-a su izbačeni Luciano Delbianco i Damir Kajin, dok su stranku napustili saborski zastupnici Dino Debeljuh i Branko Ružić te bivši župan Stevo Žufić.
Od tadašnje 'prve postave' IDS-a (Kajin na nacionalnu razinu stupa tek 1995. godine) na političkoj i javnoj sceni još su samo Ivan Jakovčić, kao županijski vijećnik i počasni predsjednik IDS-a, Ivan Herak, član Uprave ACI-ja i posebni savjetnik ministrice turizma i sporta i Branko Ružić, općinski Vijećnik u Pićnu.
Autor
