Fotelje direktora komunalnih poduzeća više nisu privlačne
Za novog direktora labinskog komunalnog poduzeća 1. maj izabran je Dorijano Bažon, a prije nešto manje od dva mjeseca za novog direktora pazinske komunalne tvrtke Usluga imenovan je Ante Ćus.
Kod ove dvije kadrovske promjene ima jako puno sličnosti. I Bažon i Ćus su prije toga dugo godina bili rukovoditelji u poduzećima u kojima su sada direktori i oboje su na nove dužnosti izabrani nakon naprasnih ostavki svojih prethodnika.
Zvijezdana Bertetić je ostavku dala nakon samo tri mjeseca na funkciji direktorice Usluge, a Donald Blašković je s mjesta direktora 1. maja odstupio samo nekoliko mjeseci prije isteka mandata.
U oba slučaja stječe se dojam da su se i Bažon i Ćus na natječaj za direktora javili tek nakon što su s vrha 'zamoljeni' da to učine. Uvjeren sam da niti jedan od njih to iskreno nije želio.
Zanimljivo je da su se na oba natječaja, i u Pazinu i Labinu, javila samo po dva kandidata.
O tome kako gradovi i općine sve teže pronalaze pročelnike, više savjetnike i druge službenike, jer poslovi u lokalnoj samoupravi već godinama nisu privlačni kao nekada (najveći razlog su plaće, koje sve teže prate rast plaća u privatnim poduzećima), već smo pisali. No, čini se da će sve teže biti pronalaziti i kvalitetne direktore komunalnih poduzeća.
Po meni, moguća su tri razloga zašto se ozbiljni ljudi (osim ako već nisu dio sustava poput Bažona i Ćusa) više ne javljaju na natječaje za direktore tvrtki u vlasništvu lokalne samouprave.
Prvi razlog je što mnogi i dalje vjeruju da su takvi natječaji namješteni za politički podobne kandidate. Toga naravno ima još uvijek, ali puno manje nego prije deset i više godina. Uostalom, u ova dva slučaja o kojima pišem, na vlasti su potpuno oprečne stranke - u Labinu IDS, a u Pazinu Možemo! Naime, gradonačelnici i gradonačelnice nove generacije na čelu tvrtki ili ustanova koje kontroliraju žele imati sposobne kadrove, ljude koji mogu i znaju odraditi posao, a ne stranačke uhljebe zbog čije bi nesposobnosti oni na kraju ispaštali.
Drugi razlog su plaće. U ova dva konkretna slučaja, direktor privatne tvrtke koja se opsegom posla i brojem zaposlenih ljudi može usporediti s Uslugom ili 1. majem, ima barem dvostruko veću plaću od Ćusa i Bažona. Zato se top menadžeri ne javljaju na natječaje za direktore komunalnih poduzeća.
Međutim, visina plaće nije svakome na prvom mjestu. Sigurno ima sposobnih menadžera koji bi i za manju plaću prihvatili tu funkciju. Razlog može biti blizina obitelji, želja da se nešto učini za svoj grad i slično…
Ali mnogi od takvih, najčešće vrsnih stručnjaka, na natječaj se neće javiti iz trećeg, po meni najvažnijeg razloga, a to je zbog raznih mediokriteta koji se vrte oko javnih tvrtki i koji bi potom s raznih pozicija propitivali njihov rad. Da budem konkretan: imate 'stručnjake' među gradskim i općinskim vijećnicima, članove raznih udruga i građanskih inicijativa, polupismene čudake, političke egzibicioniste i druge 'stručnjake opće prakse', neškolovane ljude koji si umišljaju da znaju više od školovanih ljudi.
Zašto bi se pametne i obrazovane osobe uopće dovodile u situaciju da se moraju opravdavati ili upuštati u rasprave s takvim mediokritetima i zašto bi si neki stručnjak dozvolio da takvi likovi javno i preko medija omalovažavaju, kritiziraju i propituju njegovu stručnost i rad?