Ni Aleksandra Prijović ne može bez Dalibora Pausa i IDS-a
Glazbu najčešće slušam preko YouTubea. Prisjetim se nekog meni dragog izvođača (a to je najčešće netko iz 80-ih ili 90-ih godina prošlog stoljeća), namjestim si neki album odabranog benda ili pjevača, odnosno pjevačice ili jednostavno u tražilicu upišem ime benda i mix ili best of, pa slušam.
Jedini problem kod takvog slušanja je što se između svake dvije pjesme ubacuju reklamni spotovi, koje ako sam udaljen od računala ili mobitela moram istrpjeti do kraja ili, ako sam blizu, samo počekam da prođe onih pet sekundi i onda kliknem na 'preskoči reklamu'.
Drugi problem je što posljednjih desetak dana ne mogu slušati niti jednog izvođača na YouTubeu, a da mi barem jednom nakon pjesme u kadar ne iskoči Dalibor Paus i počne govoriti: „Ja sam Dalibor Paus, predsjednik sam IDS-a i načelnik Općine Barban. Godinama sam radio kao profesor matematike i ravnatelj u Tehničkoj školu u Puli. Generacije učenika uvjerile su me da uspjeh dolazio samo uz puno rada i puno truda…“ I onda već prođe onih pet sekundi, pa mogu preskočiti Pausa i nastaviti slušati novu pjesmu.
Paus sada doslovno iskače iza svake pjesme na YouTubeu, pa čak i iza Aleksandre Prijović, trenutno najpopularnije pjevačice na Balkanu, koja je rasprodala čak pet koncerata u zagrebačkoj Areni. Budući da smo u to vrijeme u Zagrebu, supruga i ja iz znatiželje smo kupili karte za četvrti koncert, pa smo, da znamo o čemu je riječ i u čemu je njena tajna, počeli slušati njezine pjesme na YouTubeu.
Prijovićka će možda biti tema za neki drugi komentar u ovoj rubrici, ali sada bih se fokusirao na činjenicu da više na YouTubeu ne možeš slušati ni 'cajke', a da ti na kraju pjesme u kadar ne iskoči Paus i počne govoriti: „Ja sam Dalibor Paus, predsjednik sam IDS-a i načelnik Općine Barban. Godinama sam radio kao profesor matematike…“ Pet, četiri, tri, dva, jedan… ajmo iduća pjesma.
Inače, moram priznati da me iznenadio ovaj novi marketinški pristup IDS-a. Naime, IDS je samo jednom u povijesti imao personaliziranu kampanju i to na prvim lokalnim izborima 1993. godine kada se sve vrtilo oko lika i djela Luciana Delbianca, prvog istarskog župana. Stariji će se sjetiti plakata s Delbiancovom slikom i sloganom 'Naš župan – Il nostro conte'.
Nakon toga, koliko se sjećam (a imam dobro pamćenje) nikada niti jedna IDS-ova kampanja u prvi plan nije stavljala samo jednog IDS-ovca.
Autor
