Iako su u Istri plaće male, u Istri se ipak najbolje živi
Statistika je varljiva, to se najbolje vidi na posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je prosječna plaća u Istarskoj županiji (1.086 eura) manja od hrvatskog prosjeka (1.135 eura), daleko manja od prosječne plaće u Gradu Zagrebu (1.333 eura) i manja od prosječnih plaća u Zagrebačkoj (1.152 eura), Primorsko-goranskoj (1.136 eura), Karlovačkoj (1.107 eura) i Zadarskoj županiji (1.089 eura).
U zemlji u kojoj, unatoč fiskalizaciji, još uvijek ima sive ekonomije, gdje i dalje postoje brojne djelatnosti, naročito u graditeljstvu i ugostiteljstvu, u kojima se radnicima dio plaće isplaćuje 'na crno', službeni statistički podatak o visini plaće nikako nije i prava slika visine prosječnih plaća.
U Istri je taj nesrazmjer još i veći, jer veliki broj zaposlenih su stranci, koji rade slabo plaćene poslove koje domaći ljude više ne žele raditi. Strani radnici smanjuju visinu prosječne plaće, pa nije čudno da Istra, kao najbogatija hrvatska regija ima tako slabi prosjek plaća u odnosu na ostalu Hrvatsku.
Međutim, u Istri se puno bolje živi nego što bi visina prosječne plaće sugerirala.
Kao prvo, većina tih stranih radnika koji imaju male plaće (ili su im takve prijavljene) radi za istarske ugostitelje i građevinare. Vlasnici tih tvrtki i obrta i njihove obitelji, kako bi uštedjeli na doprinosima, također sebi ne prijavljuju realne plaće, a njihova dobit (prijavljena i neprijavljena) također ne ulazi u prosjek istarskih plaća.
Tu su potom i ostali obrtnici i poduzetnici (informatičari, trgovci nekretninama, razne frizerke i kozmetičarke i slični), koji si također najčešće prijavljuju minimalne plaće.
Treće, mnogi Istrani rade u Italiji, preko tjedna rade, a vikendom su doma, pa se ne mogu smatrati iseljenicima. Njihove plaće, koje su znatno više od hrvatskog prosjeka, ne ulaze u statistiku Državnog zavoda za statistiku.
I naposljetku, u Istri u ovom trenutku ima oko 300 tisuća registriranih kreveta u privatnom smještaju. Većinom je riječ o domaćim ljudima jer da nije tako ne bi se gradovi i općine ustručavali podignuti godišnji paušal za iznajmljivače na 200 eura po krevetu, koliko je zakonom dopušteno, već ga godinama drže na sramotno niskih 40 eura godišnje (iduće godine će se povećati na 70 eura).
Dakle, svi ti iznajmljivači negdje rade za prosječne plaće, a nekima ide toliko dobro da niti ne rade, i njihovi prihodi (koji nisu maleni) ne ulaze u niti jedan prosjek plaća.
Ovdje treba dodati i sve one koji dodatno zarađuju od turizma (primjerice čistačice apartmana koje naplaćuju 15 eura na sat) i čiji se prihodi također nigdje ne registriraju.
Zaključak, u Istri prosječne plaće možda i nisu najveće u Hrvatskoj, ali u Istri se ipak najbolje živi.
Autor
