Bogatim turistima treba omogućiti privatnost na plaži ispod hotela
Iz platforme Možemo! već se dva dana hvale kako su oni najzaslužniji što je „HDZ odustao od privatizacije plaža i drugih najgorih odredbi Zakona o pomorskom dobru“.
Osim što si pripisuju tuđe zasluge, jer su najveći pritisak na Vladu da promijeni zakon učinili građani, a ne politička stranka Možemo!, nisam uvjeren da je Vlada baš u svemu trebala popustiti pritisku građanskih inicijativa.
Također, nepošteno je HDZ optuživati za pokušaj privatizacije obale, kada je upravo SDP-ova vlada donijela sadašnji Zakon o pomorskom dobru koji je u mnogim odredbama skloniji privatizaciji obale od HDZ-ovog prijedloga. Uostalom, za one koji su zaboravili, Milanovićeva Vlada, osim po tom zakonu, prema kojem su dopuštene koncesije na plažama, bit će upamćena i po pokušaju privatizacije auto-cesta i pokušaju outsourcinga usluge čišćenja prostora u državnom vlasništvu, dakle htjeli su privatizirati i čistačice. Tek da se zna tko je na hrvatskoj političkoj sceni skloniji privatizaciji javnog dobra.
Mislim da se predloženim izmjenama Zakona o pomorskom dobru, odnosno odustajanjem od nekih odredbi pod pritiskom građanskih inicijativa, sada otišlo u drugu krajnost.
U novom prijedlogu Zakona o pomorskom dobru više neće biti ograničavanja pristupa plažama ni pomorskom dobru; neće biti naplate ulaznica; neće biti povezivanja hotela i plaža u funkcionalne cjeline; neće biti nekontroliranog nasipavanja i dohrane; ozbiljno je ograničena mogućnost gradnje i puno bolje su uređene komunalne i sportske luke.
Hrvatska obala bez otoka dugačka je 1.777 kilometara, a uključujući otoke iznosi preko 6.000 kilometara. Ja doista ne vidim u čemu je onda problem da, primjerice, hoteli koji su izgrađeni uz plažu s tom istom plažom ne budu povezani u funkcionalnu cjelinu. Ako se strogo ograniči broj takvih hotela (recimo najviše jedan u svakoj destinaciji) i ako se ograđivanje takve plaže debelo naplati i da to bude prihod grada ili općine na čijem se području hotel nalazi, od toga turizam i lokalna zajednica mogu imati samo koristi.
Kako ćemo se odmaknuti od masovnog turizma, ako bolje platežnim gostima nismo u stanju omogućiti privatnost na plaži ispod hotela u kojem su odsjeli? Zašto bi netko platio 1.000 do 2.000 eura noćenje ako za te novce nema i 'svoju' plažu? Zašto bi neka svjetski slavna osoba, glumac, pjevač ili poznati sportaš došao na odmor u Hrvatsku, ako mu nitko ne može jamčiti diskreciju na hotelskoj plaži?
Nekada je JNA 'držala' ponajbolje dijelove jadranske obale, gdje običan narod nije smio 'ni primirisati' i to nikome nije smetalo, a sada bi odjednom svi htjeli imati pristup svim plažama iako iz iskustva znam da se lokalno stanovništvo najradije kupa i sunča na zabitim plažama daleko od hotela i hotelskih naselja. Ne zbog toga što im smetaju hotelski gosti, nego zato jer su te zabite plaže uvijek ljepše od hotelskih plaža.
Sada će lokalci i dalje odlaziti na te zabite plaže (kakvih ima na desetke tisuća na 6.000 kilometara hrvatske obale), a hoteli gostima neće moći naplatiti 1.000 do 2.000 eura noćenje jer im ne mogu garantirati diskreciju na plaži.
Autor
