U srijedu su nas zalili pivom: neka to učine i večeras – barem tri puta
Već sedam dana nisam objavio komentar u ovoj rubrici, pa mi je nekoliko vjernih čitatelja (da ne budem baš neskroman i kažem fanova) poslalo zabrinute poruke što se to događa samnom, da me nisu ušutkali ili umirili istarski politički moćnici.
Srećom, prihodi našeg portala, za razliku od svih ostalih istarskih portala, ne ovise ni o milosti lokalne samouprave, ni o sponzorstvima velikih kompanija, pa i dalje možemo pisati što hoćemo i protiv koga hoćemo.
Razlog višednevnog pauziranja je moj mnogima poznati hobi – praćenje utakmica hrvatske nogometne reprezentacije. Naime, od utorka se s mojim prijateljima, s kojima odlazim na utakmice još od 1998. godine, nalazim u malom nizozemskom gradiću Soestu koji je jednako udaljen od Amsterdama, Rotterdama i Enchedea, u kojem bismo igrali utakmicu za treće mjesto da u srijedu nismo pobijedili Nizozemsku.
Vrijeme između polufinala i finala, koje se igra večeras, iskoristili smo za turističke obilaske Amsterdama, Enchedea i Utrechta, a danas po drugi put idemo u Rotterdam.
Hrvatsku nogometnu reprezentaciju uživo sam pratio 40-ak puta, a od protivnika najviše sam puta gledao Španjolsku – večeras će mi biti četvrti put. Prvi sam ih put gledao na EURU u Poljskoj i Ukrajini 2012. kada smo poraženi 1:0 u Gdanjsku. Potom smo ih u Bordeauxu na EURU u Francuskoj 2016. godine pobijedili 2:1 (za mene osobno Hrvatska je u Francuskoj pod vodstvom Ante Čačića igrala najljepši nogomet), a treća utakmica protiv Španjolaca, koju sam pratio uživo, bio je onaj nesretni poraz u produžecima (5:3) u Kopenhagenu 2021. u osmini finala prošlog EURA. Dakle, svjedočio sam jednoj pobjedi Hrvatske protiv Španjolske i dva poraza. Neka se večeras izjednači taj moj omjer poraza i pobjeda.
Na polufinalu u srijedu, kada smo tako maestralno nadigrali domaćine Nizozemce, dogodila nam se jedna neugodnost (ako se to uopće može zvati neugodnost) da su naš dio tribine, nakon svakog pogotka Vatrenih, oduševljeni navijači s gornjeg dijela tribine zalijevali pivom. Znate kako to već ide: navijač u ruci ima plastičnu čašu punu pive i kada padne gol, ruke polete u zrak, a čaša odleti na donju tribinu.
To mi se do sada dogodilo samo dvaput, a rekao sam već, reprezentaciju sam uživo gledao više od 40 puta. Prvi put su nas zalili pivom 2021. u Kopenhagenu (zanimljivo, baš protiv Španjolske), s drugi put u srijedu protiv Nizozemske. U čitavom životu zalijevanje pivom, izvan nogometa, doživio sam još samo jednom – na koncertu Simple Mindsa na Krku krajem 80-ih godina.
Srećom da u hotelu, u kojem smo odsjeli, imaju uslugu pranja i peglanja odjeće, pa smo svoje kockaste navijačke dresove oprali i 'dezinficirali' od pive. Ali znate što, ako ćemo i večeras biti takve 'sreće' da se nalazimo na tom dijelu tribine, nema ništa protiv da nas ponovo zaliju pivom – i to barem tri puta.
Autor
