Žiri na Eurosongu je poput Michelinovih kušača: narod im ne vjeruje
Kada neka pjesma, u ovom slučaju 'Mama ŠČ', od žirija svake europske države dobije samo 11 bodova (8 od Srbije i 3 od Portugala), a od publike čak 112 bodova, onda nešto ne valja ili sa žirijem ili publikom. „Promijenimo narod“, kazao je navodno u jednoj povijesnoj anegdoti jedan političar nakon gubitka izbora. Pa najbolje da onda promijenimo publiku, jer što ta neuka publika po različitim europskim državama uopće razumije kada su Letu 3 dali tako puno glasova.
Neću ovdje potpirivati teoriju zavjere da je švedska pjesma dobila uvjerljivo najviše glasova žirija (u niti jednoj zemlji publika joj nije dala maksimalnih 12 bodova) samo zbog toga da bi se idući Eurosong održao u Švedskoj na 50-u obljetnicu pobjede grupe Abba, ali ću svakako problematizirati općenitu ulogu žirija u bilo kojem natjecanju ili ocjenjivanju u svijetu.
Da je na Eurosnogu glasala samo publika, Let 3 bi osvojili visoko sedmo mjesto, a po glasovima žirija bili su pretposljednji. Više glasova publike od Hrvatske su dobili samo Finska (376), Švedska (243), Norveška (216), Ukrajina (189), Izrael (185) i Italija (174). Zbog malog broja glasova žirija na kraju su završili na 13. mjestu (što je također uspjeh), ali da su nam nekoliko bodova dodijelili samo Slovenci (gdje su Let 3 veliki hit) ili Ukrajinci (kojima je u neku ruku pjesma i posvećena), Hrvatska bi ove godine bila među prvih deset zemalja na Eurosongu.
Žiri na Eurosongu je poput onih čuvenih Michelinovih inspektora, profesionalnih kušača hrane, koji obilaze restorane i ocjenjuju ih za svoj čuveni vodič. Ni jednima ni drugima narod ne vjeruje. I jedne i druge je moderna tehnologija pregazila.
Eurosongov žiri je nepotrebnim učinio televoting, a Michelinov vodič su Tripadvisor, Google i slične platforme učinile nerelevantnim.
Priča o dodjeli Michelinovih zvjezdica počela je davne 1899. godine kad su braća Michelin odlučila napraviti listu restorana, kao svojevrstan vodič za vozače, sve s ciljem da poboljšaju prodaju svojih guma. Prvo se radilo samo o Francuskoj, a kasnije se ideja proširila i na Europu i svijet.
I to je u ono vrijeme, davno prije pojave interneta, doista i malo smisla. Vozili ste se Europom, htjeli ste usput negdje nešto dobro pojesti i Michelin vam je bio najbolja preporuka da vas negdje ne 'oderu' ili serviraju lošu hranu.
Ali kome to danas više treba osim za preseravanje. Puno putujem svijetom, i uvijek jeden u zanimljivim restoranima s dobrom i maštovitom kuhinjom, ali ne zbog ocjene nekog Michelinovog inspektorčića nego na preporuku brojnih putnika i turista koji su taj restoran ocijenili na Tripadvisoru i Googleu.
Znam da je i na tim platformama znalo biti 'muljanja' ali to su vrlo rijetke pojave i njihovi administratori brzo uklanjanju takve anomalije. Ako je neki restoran ocijenilo preko tisuću gostiju, a prosječna ocjena je iznad 4,5, to je za mene najbolja preporuka, a ne Michelinova zvijezdica, koju su dodijelila dva, najviše tri inspektora nakon dva, najviše tri posjeta odabranom restoranu.
Istra ima dvadesetak, ako ne i više, stvarno vrhunskih restorana, a tzv. Michelinovu zvijezdicu imaju sam dva iz Rovinja - Monte i Agli Amici. Meni je za početak smiješno da Michelinovu zvijezdicu uopće može dobiti restoran koji radi samo ljeti. A drugo, koliki su od vas, koji stvarno volite obilaziti dobre istarske restorane, bili u nekom od ta dva iz Rovinja?
Možemo i ovakav primjer: dođe vam u posjet važan prijatelj, rođak ili poslovni partner iz Zagreba, Beograda ili iz nekog drugog europskog grada. Želite ga počastiti dobrom hranom u nekom originalnom istarskom restoranu i nije vas briga koliko ćete potrošiti. Koliki od vas će odabrati Monte ili Agli Amici?
Ne znam za vas, ali ja znam da ću prije otići na koncert Käärijä iz Finske (i naravno Leta 3), nego Loreen iz Švedske. (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
Autor
