Male pogreške za velike promjene: pastor iz Temišvara i IDS-ovac iz Vodnjana
Politički režimi najčešće padaju zbog banalnih stvari. Dovoljan je jedan sporadični triger koji onda izazove lančanu reakciju i pokrene proces promjene vlasti. Sjetio sam se toga, prateći ovih dana vijesti iz Srbije, gdje su održana već dva masovna prosvjeda građana protiv vlasti i načina vladanja Aleksandra Vučića.
Ovaj nekadašnji glasnogovornik Slobodana Miloševića već godinama politički preživljava uz pomoć raznih smicalica, izbjegava normalizaciju odnosa s Kosovom, izmotava se s uvođenjem sankcija Rusiji, stalno pali vatru u odnosima sa susjednim zemljama, a onda hini vatrogasca i sebe predstavlja kao mirotvorca koji smiruje tenzije. Sve to godinama radi i zajebava svih oko sebe, od EU, preko Rusa do vlastitog naroda.
Ali jedno nije mogao predvidjeti i na to nikako nije mogao utjecati: da će dva luđaka u samo dva dana pobiti gotovo dvadeset nasumce odabranih njegovih građana. Ta dva luđaka, dvije nasumične budale, na kraju bi ga mogle koštati vlasti.
U sklopu projekta ‘Muzej europskih totalitarizama’, koji smo moja supruga i ja razvijali u suradnji s Općinom Rašom, puno smo proučavali europske totalitarne režime XX. stoljeća, pa smo posjetili rumunjski grad Temišvar iz kojeg je 1989. godine krenula revolucija u kojoj je smijenjen i naposljetku ubijen rumunjski totalitarni vođa Nicolae Ceausescu.
Taj slučaj navodim kao primjer kako su za rušenje političkih režima ili promjenu političkih procesa najčešće dovoljni banalni događaji i sitne pogreške.
Naime, u tom Temišvaru, većinski pravoslavnom gradu (kao što je uostalom i čitava Rumunjska većinski pravoslavna) postojala je minorna protestantska zajednica (možda njih nekoliko desetaka). Njihov pastor u svojim je propovijedima stalno kritizirao komunističku vlast, pa su mu na kraju zabranili mise. Tih nekoliko desetaka protestantskih vjernika, koji su dolazili na njegove mise, zbog toga su počeli prosvjedovati. Svake večeri bilo ih je sve više i onda su im se u prosvjedima počeli pridruživati i ostali građani Temišvara, pa kad je to već preraslo u masovni prosvjed čitavog Temišvara, revolucija se proširila po svim rumunjskim gradovima.
Potpuno iznenađeni Ceausescu potom je organizirao kontraprosvjed, veliki miting podrške u Bukureštu (slično je najavio Vučić 25. svibnja). Na skupu ‘podrške’ komunističkoj vlasti u Bukureštu doista se okupilo gotovo sto tisuća ljudi, ali onda su u jednom trenutku svi počeli uzvikivati parole protiv Ceausescua i partije. Sve ostalo je povijest.
Dakle, pad komunističkog režima u Rumunjskoj započeo je potpuno nepotrebnom zabranom misa jednog nebitnog pastora jedne minorne vjerske zajednice.
Kako ja volim u svojim analizama provlačiti usporedbe s istarskom politikom, slično se dogodilo s izbornim posrtajem IDS-a na lokalnim izborima 2021. godine.
Iako sada svi pametuju kako je IDS tada ionako već bio spreman za 'odstrel', ništa od toga ne bi se dogodilo da je IDS-ov kandidat za gradonačelnika Vodnjana bio Enea Codacci (što je i bio prvi prijedlog) umjesto Filipa Macana.
Filip Macan previše se u vodnjanskoj javnosti percipirao kao desna ruka ‘medijski ozloglašenog’ Klaudija Vitasovića, koji se uz sve to privatno posvađao s vlasnikom Infobipa.
Da je IDS za gradonačelnika kandidirao Codaccija, Infobip ne bi na izbore izašao sa svojom listom, odnosno listom Edija Pastrovicchija, a Enea Codacci i IDS vjerojatno bi pobijedili već u prvom krugu (uz podršku Infobipa).
Sve nakon toga bila bi neka druga povijest. Ne bi bilo lančane reakcije koju je izazvao poraz IDS-a u Vodnjanu.
Renato Krulčić u drugom krugu bi porazio Suzanu Jašić (to mu je zamalo uspjelo već u prvom krugu) i ostao gradonačelnik Pazina, Boris Miletić bi do nogu potukao Danijela Ferića (ne bi trebalo dodatno prebrojavati glasove) jer je već u prvom krugu imao veliku prednost, kao što je i lista IDS-a osvojila premoćnu većinu u Županijskoj skupštini.
Vrlo je vjerojatno da bi tada i Elena Puh Belci u drugom krugu pobijedila Filipa Zoričića (i ona je nakon prvog kruga bila u prednosti). Jedino bi u Buzetu rezultat bio isti, jer tamo IDS-ova kandidatkinja nije ni ušla u drugi krug.
Dakle, da je IDS za gradonačelnika Vodnjana u proljeće 2021. kandidirao Eneu Codaccija politička scena u Istri ostala bi nepromijenjena (i dosadna) kao zadnjih 30-ak godina. Boris Miletić i dalje bi bio predsjednik stranke, a Dalibor Paus tek obični i nevažni načelnik male Općine Barban.
Ponekad su dovoljne male pogrešne procjene za velike povijesne promjene.
Autor
