Jesu li Istrijani antitalenti za nogomet ili su prebogati za igru siromašnih?
Nakon Zagreba svečani dočeci 'brončanim' nogometašima iz Katra organizirani su diljem Hrvatske, u gradovima iz kojih potječu pojedini reprezentativci. Slično je bilo i u ljeto 2018. godine kada su se Vatreni iz Rusije vratili sa srebrnom medaljom.
Te je godine jedan doček organiziran i u Istri, u Rapcu, ali ne zbog nekog nogometaša porijeklom iz Rapca, već zbog rabačkog zeta. Odnosno tada još nije bio ni zet. Naime, Vedran Ćorluka se pet dana nakon svečanog dočeka na rabačkoj rivi oženio za Rapčanku Franku Batelić.
Ove godine nije bilo ni nogometaša ni zetova kojima bi Istrijani organizirali dočeke. Jesu li Istrijani nogometni antitalenti? Naime, od 1996. godine, kada je hrvatska nogometna reprezentacija prvi put nastupila na nekom velikom natjecanju, Igor Pamić još uvijek je jedini Istrijan koji je u dresu Hrvatske sudjelovao na europskom ili svjetskom prvenstvu. Tadašnji izbornik Ćiro Blažević je 'Diva iz Žminja' poveo na Euro 1996. godine u Engleskoj.
Istarski nogometaši nemaju neku zavidnu statistiku ni u ostalim nastupima za reprezentaciju. Najviše nastupa, čak više od Pamića, ima Jasmin Agić. On je za A reprezentaciju nastupio 14 puta. Elvis Scoria je na jednoj utakmici A reprezentacije sjedio na klupi, ali nije ulazio u teren, a za B reprezentaciju su igrali Andrej Prskalo i Dalibor Višković. I to je sve što je istarski nogomet dao hrvatskoj reprezentaciji.
Netko će reći da je to zbog toga što je nogomet igra za siromašne, pa će kao primjer navesti vodeće europske reprezentacije u kojima glavnu riječ imaju igrači čiji su roditelji u te zemlje došli trbuhom za kruhom. Tom logikom Istrijani su prebogati da bi se ozbiljno bavili nogometom, jer sve dok se uspješno rentaju apartmani nikome se po livadi ne trči za loptom.
Međutim, ni to nije pravilo. Evo, kada smo ga već spomenuli na početku teksta, Vedran Ćorluka je dijete imućnih roditelja i intelektualaca, pa je svejedno napravio uspješnu nogometnu karijeru. Za njemačku reprezentaciju igraju i djeca imigranata, ali, primjerice, otac jednog od njihovih najvećih napadača u povijesti, Olivera Bierhofa, bio je član uprave njemačkog energetskog diva RWE-a, koji je do prije nekoliko godina upravljao TE Plominom.
Istra se kao nogometna regija nije isticala ni u bivšoj državi. Pula nikada nije imala nogometnog prvoligaša, a imali su ga puno manji i siromašniji gradovi poput Vinkovaca ili Nikšića.
I naposljetku, značajnijem iskoraku nekog istarskog nogometaša nije pomogla ni privatizacija NK Istre 1961. Vlasnici su se mijenjali, ali ni Amerikanci, ni Rusi ni Španjolci se nisu previše trudili skautirati po istarskim travnjacima. (Foto: Miroslav Lelas/PIXSELL)
Autor
