Slučaj vršnjačkog nasilja u Medulinu nije trebao završiti u medijima
U medulinskoj osnovnoj školi 27. rujna u popodnevnim satima dogodio se slučaj vršnjačkog nasilja. Budući da je zbog sličnog incidenta prije nekoliko mjeseci ova škola završila na naslovnicama, ravnateljica škole sada je 'puhala i na hladno', pa je o slučaju obavijestila svog osnivača, Istarsku županiju.
Iz Ureda župana odmah su obavijestili medije, što po meni uopće nije bilo potrebno. Incident je trebalo riješiti u krugu škole i roditelja.
Imam dojam da su iz Županije s time izašli u javnost samo da bi u priopćenju mogli napisati kako je „istarski župan još jednom najoštrije osudio vršnjačko nasilje“, kao da će njegova „oštra osuda“ riješiti problem.
Naš portal nije htio sudjelovati u toj jeftinoj političkoj promociji na štetu maloljetnika, ali ostali mediji su se 'upecali' i incident u medulinskoj školi odmah je postao nacionalna vijest. Nisam dječji psiholog, ali ova medijska pozornost sigurno neće donijeti ničeg dobroga akterima uključenim u ovaj slučaj.
Sada je OŠ dr. Mate Demarina iz Medulina, potpuno nepotrebno i apsolutno nezasluženo, u hrvatskoj javnosti percipirana kao škola slučaj. Ispada da je to jedina škola u Hrvatskoj u kojoj se djeca tuku. Na tragu 'slučaja iz Medulina' sada stručnjaci diljem Hrvatske komentiraju vršnjačka nasilja, analiziraju se ponašanja djece i postavljaju pametna pitanja u stilu: Jesu li današnja djeca agresivnija?
Pa naravno da nisu, usudim se reći da su mirnija i pristojnija nego nekada. U 'moje vrijeme' i u mojoj školi, a ja sam osnovnu školu pohađao 70-ih godina, bilo je puno slučaja 'vršnjačkog nasilja' (tada bi se jednostavno reklo da su se klinci potukli), ali to se uvijek rješavalo unutar škole i roditelja. O tome sigurno nije izvještavao Glas Istre, još manje tadašnja Televizija Zagreb, a ni predsjednik Skupštine općine nije imao potrebe javno 'osuđivati vršnjačko nasilje'.