Tri razloga zbog kojih je Dušičin referendum osuđen na propast
Na ovom sam mjestu u nekoliko navrata pisao zašto je tzv. Referendum za Lungomare, koji su u Puli inicirali Dušica Radojčić i stranka Možemo!, pa je zbog toga kolokvijalno nazvan 'Dušičin referendum', osuđen na propast.
1. Rezultat referenduma ne utječe na izgradnju hotela
Prvi razlog je što se tim referendumom doista ništa ne odlučuje, jer prema tumačenju Ministarstva graditeljstva, rezultat referenduma, kakav god bio, neće utjecati na planove izgradnje hotela na Valkanama. Naime, prema važećem zakonu ukoliko investitor podnese zahtjev za lokacijsku dozvolu prije izmjene Urbanističkog plana, ništa ga više ne može spriječiti u gradnji. U slučaju hotela Valkane situacija je i više nego jasna – prema informacijama dostupnim iz medija, investitor će zahtjev za lokacijsku dozvolu predati do kraja godine, a ukoliko referendum uspije, odnosno ako rezultat bude takav da se mora mijenjati Urbanistički plan za Lungomare, za njegovu promjenu će trebati najmanje godinu dana. To znači da će, kada napokon budu usvojene izmjene UPU-a Lungomare, hotel već biti u izgradnji.
Dakle, da budem otvoren, čitava ova priča s referendumom zapravo nema nikakvog smisla.
Nakon ovog ni ne trebaju drugi razlozi zbog kojih je Dušičin referendum osuđen na propast. Ali ipak ću navesti još dva.
2. Nemoguća misija: odaziv veći od 50 posto
O drugom razlogu već sam pisao. Naime, da bi referendum uspio treba mu se odazvati više od 50 posto građana s pravom glasa, a to je nemoguća misija.
Na prošlim lokalnim izborima, koji su za građane Pule bili jedni od najvažnijih u posljednjih 20 godina, odaziv birača bio je samo 38,66 posto. Doista ne vidim zašto bi sudbina jednog hotela na mjestu nekadašnjeg kamenoloma građanima Pule bila važnija od toga hoće li gradom nakon dva desetljeća i dalje vladati IDS.
Istra već ima jedno iskustvo s lokalnim referendumom. Na inicijativu Gradskog vijeća Labina i vijeća četiri općine Labinštine, u ožujku 2015. godine raspisan je referendum o izgradnji Termoelektrane Plomin C. Iako je za život, naročito zdravlje građana jedna termoelektrana sigurno važnija od hotela, odaziv je bio jedva 36 posto i pritom valja podsjetiti da su IDS i nekoliko ekoloških udruga u kampanju za izlazak na referendum uložili puno energije i novaca.
Dvije godine ranije na jugu Dalmacije održan je referendum s tematikom vrlo sličnom pulskoj. U travnju 2013. građani Dubrovnika izjašnjavali su se jesu li za gradnju igrališta za golf s vilama, hotelima i apartmanima na platou brda Srđ. Referendum nije uspio jer se odazvalo samo 31,51 posto birača.
3. Organizator referenduma je politička stranka
Treći razlog zbog kojeg referendum neće uspjeti je taj što ga je inicirala i kampanju za njega provodi politička stranka. Građani su postali alergični na političare i svaka inicijativa iza koje stoji neka politička stranka osuđena je na propast. To je vjerojatno bio i jedan od razloga zašto je na Labinštini prije sedam godina propao referendum o TE Plominu. Inicirao ga je IDS, što je velikom broju građana vjerojatno bio dovoljan razlog da ga bojkotira.
I to je, nažalost, najveći problem Dušičinog referenduma – iza njega stoji politička stranka Možemo! Iako su to cijelo vrijeme pokušavali, Dušica Radojčić i ekipa iz Možemo! građane nisu uspjeli uvjeriti da su stranka Možemo i Inicijativa za Lungomare dvije različite i odvojene stvari.
Uostalom, upravo je stranka Možemo i financijski najsnažnije podržala inicijativu, a Dušica Radojčić je odmah nakon završetka skupljanja potpisa 'izašla iz ormara' i jasno dala do znanja do je to njihova priča.
Autor
