Srbi kmečanjem nad Olujom samo naglašavaju hrvatsku vojnu pobjedu
Jučer smo objavili vijest da je porečka policija kazneno prijavila jednog 26-godišnjeg Srbina jer je 4. kolovoza na Facebooku objavio post o akciji Oluja, kojom je „pozivao na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi zbog njihove nacionalne pripadnosti“.
Znajući HDZ-ovu policiju i njihovo poimanje slobode govora ne bih se iznenadio da je i u ovom slučaju prije bila riječ o osebujnom političkom stavu nego li o stvarnom kaznenom djelu.
Istog dana na mail sam primio srpski pamflet o Oluji izvjesnog Draška Bosanca (nisam provjeravao, ali možda je baš to ta sporna objava zbog koje je policija pokrenula prijavu). Polupismena objava puna nacionalističkih gluposti posebno me nasmijala zbog rečenice „Istra koja nikada, kao i ništa državotvorno, nije bila hrvatska, a oslobodili je srpski partizani“. Naime, srpski partizani nisu oslobodili ni Srbiju, a kamoli Istru. Opće je poznato da Srbija baš i nije imala neki impresivan partizanski pokret (većinu NOP-a činili su Hrvati iz Dalmacije, Srbi iz Krajine i Crnogorci). Beograd i najveći dio Srbije oslobodila je sovjetska Crvena armija u kojoj su, barem kada je riječ o jedinicama koje su oslobađale Beograd, većinu činili Ukrajinci, isti oni koje mnogi u Srbiji danas nazivaju nacistima.
Ali skrenuo sam s teme. Zapravo sam htio komentirati to 27-godišnje srpsko kmečanje na Olujom. Srpsko političko vodstvo ne shvaća da tom kuknjavom i kmečanjem samo naglašavaju hrvatsku vojnu pobjedu. Naime, da je Aleksandar Vučić drugačiji, da nema taj svoj luzerski mentalni sklop, onda bi na hrvatsko slavlje Oluje kao veličanstvene vojne pobjede trebao reći: „Pa kakvu vi to pobjedu slavite? Pa ušli ste bez ispaljenog metka u Knin. Grad je bio prazan. Strateški smo vam ostavili Knin i sav taj siromašni kamenjar oko njega, jer nam je bilo važnije sačuvati Republiku Srpsku. Da smo ga htjeli braniti, nikada ga ne biste osvojili“.
Umjesto toga Srbi stalnim kmečanjem nad Olujom samo potvrđuju svoj sramotni vojni poraz.