Nekada su mladići igrali za seoski prestiž, a danas isključivo za novac
NK Jedinstvo Omladinac iz Nedešćine zbog financijskih problema nije se prijavio za natjecanje u idućoj sezoni, uprava je dala ostavku i lopticu odgovornosti prebacila na Općinu Sv. Nedelja.
Jer tako se vjerojatno radilo nekada. Kada je u klubu zapelo s financijama u pomoć je priskakala općina.
No, sada su neka druga, transparentnija vremena, ali i neka sasvim drugačija načelnica općine.
Nečelnica Irene Franković lijepo im je objasnila da je proračun za 2022. godinu izglasan na Općinskom vijeću u prosincu 2021. godine jednoglasno, u kojem je naravno i Program sporta. Natječajem za udruge u sportu maksimalan iznos predviđen za klubove bio je 200 tisuća kuna. Propisanim procedurama, natječajna komisija ocijenila je programe sportskih klubova te predložila iznose koji će biti dodijeljeni prijavljenim sportskim udrugama, odnosno klubovima.
Nogometnom klubu Jedinstvo Omladinac dodijeljeno je 187.500 kuna, što je polovica predviđenih sredstava za sve klubove koji su se javili na Natječaj.
Čitav iznos, na zahtjev kluba, isplaćen im je već u ožujku ove godine.
„Klub ima svoju upravu i strukturu koji ga vode i za njegovo funkcioniranje snose odgovornost“, objasnila je načelnica Irene Franković. I to je to, tu po meni priča završava.
U čitavoj raspravi oko ovog nekada velikog kluba meni je za oko zapela jedna rečenica vijećnika Sandra Klapčića, koji je posljednjih pola godine bio u upravi kluba. „Prošle zime morali smo podmirivati dugove prema igračima jer inače nisu htjeli igrati“, rekao je Klapčić na Općinskom vijeću.
To je vrlo važna ako ne i najbitnija razlika od vremena kada je klub iz Nedešćine osnovan, tada pod imenom NK Jedinstvo, i današnjih vremena. Prije pola i više stoljeća gotovo svaka je tadašnja mjesna zajednica imala svoj nogometni i boćarski klub. Klubovi su se osnivali da bi se mladići iz sela družili i vikendom igrali utakmice protiv svojih vršnjaka iz drugih sela. Tradicionalna suparništva među selima preslikavala su se na nogometna igrališta. Za momčadi su gotovo 90 posto igrali mladići iz te mjesne zajednice. Ako je neki igrač bio sa strane, iz drugog sela, to je najčešće bio nečiji prijatelj ili kolega s posla.
Nitko, ali baš nitko nije igrao za novac.
Danas nogometaši igraju isključivo za novac. Biti registriran za neki klub sada prije svega znači imati dodatnu zaradu, pored svoje redovite plaće imati još jedan prihod sa strane.
I kada tog prihoda nema, igrači ne žele igrati, kao što je rekao Klapčić, ili odlaze u druge klubove.
Naravno, sada su neka druga vremena. Ako današnji mladići igraju nogomet samo zbog dodatne zarade, to je njihova stvar. Ali onda se treba otvoreno zapitati trebaju li općine uopće više sve to financirati na dosadašnji način.
Autor
