Slažem se s Edijem Maružinom i Filipom Zoričićem
Danas sam se vozio iz Valbandona prema stadionu Aldo Drosina na Marsovom polju. Velebne kućerine i apartmani s obje strane ceste, a promet zagušen od brojnih automobila. Kroz Pulu sam se jedva probijao od silne prometne gužve. Budući sam, zbog spore vožnje, imao vremena gledati oko sebe, prvi sam put primijetio kako Pula ima najzapuštenija i najneurednija pročelja zgrada u Istri. U estetskom smislu Pula je istarska sramota. Za razliku od lijepih, čistih i fasadama obnovljenih Umaga, Poreča, Rovinja i Labina, Pula mi je danas izgledala tužno poput Niša u Srbiji. Ali to je tema za neki drugi komentar.
Dok sam tako stajao na mjestu, stisnut između brojnih automobila stranih tablica, a istovremeno gledajući oko sebe sve te ogromne apartmančine, u jednom sam se trenutku zapitao: 'A čemu sve to?'
Sjetio sam se nedavnog posta Edija Maružina kada je napisao da je „protiv gradnje hotela bilo kadi u Istri i protiv gradnje kuća za odmor bilo kadi u Istri“. „Imamo dovoljno hotela i previše turisti! Nemamo radne snage, moramo uvoziti! Nemamo mista po plažama i restoranima, nemamo mista za parking, turisti su nan ga zauzeli! Stop turizmu, ako ga nećemo frmati, dobiti ćemo umisto Istru raja, Istru kraja, harmagedon!“, napisao je frontmen Gustafa.
Sjetio sam se i posta pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića kada je Možemovce prozvao da su protiv izgradnje jednog hotela a istovremeno sami diljem Pule i Istre grade apartmane i kuće za odmor.
Doista, jesmo li mi u Istri napokon spremni reći – dosta je bilo! Ili da parafraziram Rojsa: „Tko je gradio, gradio!“ Ili Isusa: „Neka kamen na hotel prvi baci onaj koji ne bi za sebe apartman gradio“. Ja sam spreman. Jeste li i vi?
Idealno bi bilo trajno zabraniti bilo kakvu turističku izgradnju u Istri, osim obnove i modernizacije postojećih objekata. Ali tako nešto nije moguće, a ni ekonomski opravdano. Ja se pak zalažem za drugi model, da se napokon uvede porez na nekretnine i da se progresivno oporezuju kuće za odmor, odnosno tko ima više apartmana da plaća veći porez. Pa neka gradi tko hoće i onaj kome se to isplati. Ako nekome porez na treću kuću za odmor postane preveliki teret, neka je proda. Možda će ju kupiti neki mladi bračni par i u njoj stanovati. Njihova će djeca, za promjenu, biti kreativna i inovativna. Bit će osuđena na inovativnost, jer neće imati sigurne prihode od rentanja. A i to je tema za neki drugi komentar – da će buduće generacije Istrana, ako se nešto ne promjeni, biti zatupljene osobe bez ikakvih ambicija i težnji prema izvrsnosti – nitko se za ništa neće truditi jer će im za egzistenciju biti dovoljne tri ili četiri zvjezdice na pročeljima njihovih kuća i apartmana.
Autor
