Kako su Ante i Jozo propustili rusku bespilotnu letjelicu
Slučaj bespilotne letjelice TU 141 koja je preletjela tri države članice NATO saveza i završila na tlu nedaleko Studentskog naselja Stjepan Radić u Zagrebu, ne prestaje zabavljati (i brinuti) javnost.
Kako sam pročitao ovih dana, s obzirom da je riječ o jedinstvenom zračnom prostoru NATO-a, niti jedna članica Saveza ne može aktivirati svoju protuzračnu obranu ako dozvolu za to neda zapovjedništvo NATO-a, a u slučaju Hrvatske, Mađarske i Rumunjske nadležno je zapovjedništvo južnog krila NATO-a u španjolskom Torrejonu. Kako piše Jutarnji list, slika s radarskih monitora ove tri države u realnom se vremenu prenosila i na monitorima u Torrejonu.
Zašto onda nitko iz NATO-a nije imao potrebu s tri saveznice podijeliti informaciju o nepoznatoj letjelici? Augustin Palokaj, dopisnik Jutarnjeg lista iz Brisela, sarkastično je zaključio da su u Torrejonu očito procijenili da nije opasna jer joj smjer kretanja nije bio prema Parizu ili Berlinu.
Ja ću isto biti sarkastičan, pa ću zamisliti i drugačiju verziju, u kojoj NATO nema pristup radarima svojih saveznica, a ispričat ću je u stilu kultne antiratne humoristične serije 'Alo 'Alo!.
- Constantine - već pomalo umoran dozvao je Dumitru, svog rumunjskog kolegu iz protuzračne obrane, kada je na radaru uočio nepoznati predmet.
- Ovo je krenulo iz Pridnjestrovlja (odmetnuta moldavska pokrajina pod kontrolom Rusa, op.a.). Trebali bismo nekoga obavijestiti. Možda je ruska raketa? – retorički se zapitao Dimitru.
- Koliko je sati? – upitao ga je Constantin zijevajući.
- Skoro će 22 – kaže Dumitru.
- Ma zajebi, čak i da je raketa. Smjena samo što nam nije gotova. Zar želiš pisati izvješća do dva sata iza ponoći? Ilyana me čeka doma.
- Imaš pravo – lakonski zaključi Constantin – ionako će za 20 minuta biti u Mađarskoj. Neka se oni jebu s tom raketom ili što već je.
Dvadeset minuta kasnije, istu letjelicu na svom je radaru uočio i Istvan iz mađarske protuzračne obrane. No, Istvan ima sofisticiraniju opremu i siguran je da je letjelica ruska.
- Sandore, imamo jebenu situaciju. Ruska letjelica je u našem zračnom prostoru – upozorio je, sada već malo zabrinut, svog kolegu Istvan.
- Pa nećeš to valjda nekome javiti?
- Pa moramo dignuti naša dva Gripena i skinuti je!
- Ma koji kurac bi je skinuo? Pa da nas Rusi optuže da smo ih napali?
- A što ćemo onda? - i dalje je zabrinut inače savjesni i odgovorni niži časnik Istvan Andrassy.
- Pravit ćemo se da je naši radari nisu zabilježili. Neka je sruše Hrvati ili Austrijanci. Mi se sigurno nećemo zamjeravati Rusima.
I tako bespilotna letjelica TU 141 preleti i Mađarsku i uđe u zračni prostor Hrvatske.
- Koji je to kurac na radaru? – nonšalantno će Ante iz hrvatske protuzračne obrane.
- Jel' iz Srbije? – uzbuđeno ga pita njegov kolega Jozo.
- Ne, iz Mađarske je doletjela – pomalo će razočarano Ante.
- Uf, a što ako je ruska?
- Ako je ruska, sigurno je nećemo dirati. Nećemo valjda riskirati da srušimo rusku letjelicu pa da Putin zarati i s nama.
- Imaš pravo, bolje da je pustimo neka preleti. Neka se s njom jebu Slovenci i Talijani, oni se ionako uvijek ulizuju Rusima.
Nakon šest minuta.
- A u pičku materinu!!!
- Što je, Ante?
- Nije stigla do Slovenije!
- Nego dokle?
- Srušila se u Zagrebu!
- A u pičku materinu!
Autor
