Izbacivanje Miletića iz stranke je očekivani potez novog vodstva IDS-a
Pokretanje stegovnog postupka protiv Borisa Miletića, što je prvi korak prema izbacivanju iz stranke, potez je koji se već duže vrijeme naslućivao i zapravo je bio jedini mogući u pomalo šizofrenoj situaciji, koja je posljednjih mjeseci vladala u IDS-u.
Naime, iako više nije bio predsjednik stranke, Miletić je preko funkcije župana i određene političke moći koju ta dužnost daje, pokušao stvoriti paralelni sustav vladanja kako bi minorizirao utjecaj novog predsjednika stranke Dalibora Pausa. Čak se iz krugova bliskih Miletiću u javnosti stalno provlačila teza o Pausu kao tranzicijskom predsjedniku kako bi ga se dodatno degradiralo.
Miletić se u posljednje vrijeme ponašao kao Ivo Sanader kada je podnio ostavku na sve dužnosti, ali je iz sjene i dalje htio vladati strankom i državom, sve dok Jadranki Kosor nije prekipjelo, pa je dobio po prstima. Čini se da je sada i Miletić dobio po prstima od Pausa.
Boris Miletić je čak bio i u boljoj poziciji od Sanadera jer ima funkciju u izvršnoj vlasti. Miletić je i u boljoj poziciji nego Luciano Delbianco 1996. godine, koji je također bio župan, kada se razišao s tadašnjim predsjednikom IDS-a Ivanom Jakovčićem. Naime, za razliku od Miletića, koji je za župana izabran na neposrednim izborima, Delbianca je tada izabrala Skupština Istarske županije, pa ga je na isti način i smijenila nakon što je otišao iz IDS-a i osnovao IDF.
IDS ne može Miletića smijeniti s dužnosti župana, ali se njegovim izbacivanjem iz stranke može barem politički ograditi od njega.
To će biti i kraj Miletićeve političke karijere jer on nema karizmu kakvu je Delbianco imao kada je otišao iz IDS-a. Na prste jedne ruke moći će se izbrojati članovi IDS-a koji će mu ostati vjerni nakon odlaska iz stranke.
Novo vodstvo IDS-a je dobro procijenilo da im je manja šteta izgubiti župana (većina u Skupštini ionako je njihova, pa župan neće imati puno manevarskog prostora), nego ga imati samo na papiru, kojeg će javnost, što god učinio, percipirati kao IDS-ovog župana.
Izbacivanjem iz stranke novo vodstvo IDS-a će se snažno politički distancirati od Borisa Miletića i njegove političke ostavštine, svojim biračima će uputiti jasnu poruku da župan Miletić više nije IDS, i polako početi pripremati teren za budućeg IDS-ovog kandidata za župana.
Jer svima u stranci je već drugog dana nakon izbora za župana bilo jasno da Boris Miletić ne može biti njihov kandidat za župana i 2025. godine. Stoga bi bilo neozbiljno prema biračima da je Miletić odradio mandat do kraja kao IDS-ov župan, a da stranka onda na proljeće 2025. godine na izbore izađe s drugim kandidatom. Jednom su se tako zaigrali s Valterom Flegom (koji je prije isteka mandata otišao u Brisel) i zamalo izgubili.
Sve bi vjerojatno bilo jednostavnije da je Miletić izgubio izbore za župana. IDS bi imao novog predsjednika, a Miletić bi bio politički umirovljen na nekom nevidljivom savjetničkom mjestu i pao bi u zaborav.
No, Miletić je s pozicije župana čitavo vrijeme pokušavao relativizirati činjenicu da je pod njegovim vodstvom stranka doživjela najgori rezultat u povijesti.
Izbor Dalibora Pausa za predsjednika IDS-a nije mu najbolje sjeo (Miletić i ekipa oko njega bili su uvjereni da se nitko neće usuditi kandidirati za predsjednika, pa će mandat opet biti ponuđen njemu), i posljednjih mjeseci je najviše energije trošio pokušavajući minorizirati Pausa. No, čini se da je Miletić podcijenio Pausa na isti način kao što je svojedobno Sanader podcijenio Kosoricu.