Gdje prestaje sloboda govora, a počinje govor mržnje ili prijetnja?
Nisam ljubitelj rapa i hip-hopa, ali znam tko su Tram 11, odnosno Target i General Woo. No, moram priznati da ne bih znao da su izdali novi album (i to baš na moj rođendan) da njihova izdavačka kuća Menart nije objavila da ga je povukla iz prodaje.
U Menartu su odlučili prekinuti suradnju s legendama hrvatske rap i hop-hop scene uz obrazloženje da je „objava spomenutog albuma uvrijedila dio publike“, te da „Menart nikada nije podupirao nikakav oblik mržnje, već slobodu govora i različitosti“.
Nisam slušao album, ali prema napisima iz medija, pjesme vrve stihovima poput: „Na čelu ti petokraka, u oku dugine boje u koliko si udruga što milijardu kuna broje? Puši kurac malo Titu, malo Castru, ‘ko Danka partizanka provaljuješ na terasu. Ne voliš kuhara, ali dobro grabiš iz lonca, svi ste tu zbog novca kao mit iz Jasenovca. Balaševići, nema vam države ni na igrici, pušite kurac za ćirilicu na Ilici. Bipolarni bipsići, jebo li vas ćaća, k’o Plenki i Njonjo, svi ste topla braća, olfo tolerantni, orjunaški unučići, toliko puše kurac da ih zovemo Pušići“.
Sve se to dogodilo u tjednu kada je hrvatska policija čak troje hrvatskih građana privela zbog toga što su na društvenim mrežama vrijeđali (ili bolje reći rugali mu se) premijera Andreja Plenkovića.
I dok u prvom slučaju mainstream javnost uglavnom podržava odluku izdavačke kuće Menart, u drugom se svi zgražaju nad postupanjem hrvatske policije, koja je postala tema svih šaljivih forvarduša u posljednja dva dana. Vjerojatno ste i vi preko Vibera ili WhatsAppa dobili neku od šala s jajima upućenim Plenkoviću.
I opet dolazimo do vječnog pitanja: gdje prestaje sloboda govora, a počinje govor mržnje ili prijetnja?
U slučaju privođenja zbog vrijeđanja Plenkovića sve je kristalno jasno. Policija se u sva tri slučaja ozbiljno izblamirala, a Plenković i HDZ pretrpjeli su nepotrebnu političku štetu.
U slučaju hip hopera Tram 11 apsolutni medijski pobjednik je dvojac izvođača, koji su glupom poslovnom odlukom Menarta dobili ogromnu besplatnu reklamu i tisuće novih poklonika koji do ovog tjedna vjerojatno nisu ni znali za njih.
Jesu li njihovi stihovi govor mržnje? Nisu, oni se samo okrutno rugaju i sprdaju sa svojim političkim neistomišljenicima i za njih negativnim povijesnim ličnostima. A to je u srži hip-hopa - da vrijeđa, da je na granici političke korektnosti i da, baš ono što su im u Menartu prigovorili, namjerno vrijeđa „dio publike“.
Jer ako je objava karikature proroka Muhameda za većinu u zapadnom svijetu izraz slobode izražavanja, iako to duboko vrijeđa vjerske osjećaje muslimana, onda se ni dio građana ne bi trebao uznemiravati ako se neki reperi sprdaju na njihov račun u svojim pjesmama.
I na kraju, uvjeren sam da bi većina od komentatora, koji se sada zgražaju nad stihom „Puši kurac malo Titu, malo Castru“, nečiji stih u stilu „Pušite mi kurac, malo Papa, malo Stepinac“, proglasili vrhom slobode izražavanja.
Autor
