Nakon Bandićeva, u Puli se ukazao i duh Ante Kovačevića
Nakon što je kolega Robert Frank u Glasu Istre konstatirao da se u pulskoj gradskoj upravi ukazao duh Milana Bandića, aludirajući na pogodovanje s adventskim kućicama, jer je gradonačelnik Filip Zoričić jednu kućicu na Danteovom trgu dodijelio svojoj udruzi, u Puli se, ovog puta na Gradskom vijeću, ukazao i duh Ante Kovačevića.
Za one nešto mlađe, Anto Kovačević je 12. listopada 2001. godine u saborskoj raspravi zastupnici HNS-a Vesni Pusić poručio da ju je „dragi Bog stvorio za madraca, a ne za mudraca“.
Gradonačelnik Pule nije bio toliko vulgaran, ali je bio gotovo jednako nepristojan kada je na sinoćnjoj sjednici pulskog Vijeća vijećnici Eleni Puh Belci odbrusio: „Smirite hormone!“, što je nešto najprizemnije što se nekoj ženi, u pomanjkanju argumenata, može reći.
Da, primjerice, tako nešto premijer Plenković kaže nekoj zastupnici na sjednici Sabora, uvjeren sam da bi se sve, od najlijevije Katarine Peović do najdesnije Karoline Krišto solidarizirale s uvrijeđenom zastupnicom. U pulskom Vijeću očito nema takve ženske solidarnosti.
Da, netko će reći da se Zoričić odmah ispričao zbog svoje nesmotrene izjave i da tome ne treba pridavati toliku važnost. No, treba naglasiti da se ispričao tek nakon što se Puh Belci požalila da ju je uvrijedio.
I što uopće znači isprika? Političari se stalno ispričavaju zbog glupih izjava, ali te isprike ne poništavaju gluposti koje izreku. Što bi bilo da, primjerice, neki vijećnik Milanu Rašuli u žaru diskusije odbrusi „smiri malo tu svoju srpsku narav“. Da li bi bilo kakva naknada isprika mogla opravdati onoga tko bi to izrekao?
Autor
