Smije li dizajn etikete vina biti u jarkim bojama? Zašto ne!
Po zvanju sam novinar, ali po struci sam inženjer grafičke tehnologije. Odmah nakon studija zaposlio sam se u rovinjskoj Istragrafici, u to vrijeme najvećoj i najboljoj tvornici ambalaže u bivšoj Jugoslaviji. Kao mladi inženjer radio sam u grafičkoj pripremi i tada sam prvi put malo dublje zavirio u svijet dizajna ambalaže. Prvo što sam primijetio je da je dizajn kutija i etiketa uvijek sličan za istu vrstu proizvoda.
Kutije za cigarete, bez obzira koje marke, uvijek su imale prepoznatljiv dizajn, kutije za parfeme imale su neke svoje dizajnerske standarde, koji i danas vrijede, kutije za bombonjere više-manje sve izgledaju slično, kao i etikete za alkoholna pića, posebno one za vina.
Pretpostavio sam da je to stoga što je onaj prvi Englez, Amerikanac ili Francuz, kada je prvi put upakirao neki svoj proizvod ili nalijepio na njega neku etiketu, odabrao upravo takav dizajn i onda su ga svi ostali desetljećima nakon toga kopirali. Uostalom, zar nemaju i danas svi pametni telefoni isti dizajn ekrana, pa su mnogi već i zaboravili da je to inovacija koju je pokojni Steve Jobs upotrijebio na svom iPhoneu, prvom pametnom telefonu uopće. On je osmislio zaslon na kojem su pravilno poredane četvrtaste ikone za različite aplikacije. To su kasnije kopirali Koreanci, a nakon njih i Kinezi, pa danas svi pametni telefoni imaju slične zaslone.
No, da se vratimo na ambalažu. Dizajn etiketa za vina već je gotovo stoljeće standardiziran. Nekako se očekuje da etiketa za vino bude na bijeloj podlozi (tome najčešće pribjegavaju Francuzi) s crnim slovima, ili crna sa zlatnim ili crvenim slovima, ili s crnim slovima na svijetlo smeđoj ili oker podlozi. Font je uvijek tanak i uvijek sa serifima. Kupac vina, a da vjerojatno ni sam ne zna zašto je to tako, očekuje da vino ima baš takvu etiketu.
Stoga sam se ugodno iznenadio kada je Vinarija Roxanich iz Motovuna za neka svoja vina dizajnirala etikete na kojima prevladavaju jarke boje, potpuno neuobičajene za vinsku industriju. Njihova autorica je Petra Rožanić, jedna od šest kćeri vlasnika vinarije Mladena Rožanića, inače likovna umjetnica.
S obzirom da su i vina Roxanich, zbog pripreme zasnovane na sustavu biodinamičke poljoprivrede, drugačija od većine drugih kvalitetnih vina, nekako se očekuje i da etikete budu originalne ili bolje reći neočekivane. Moram priznati da je to vrlo hrabar potez, ali kako je kod Mladena Rožanića i sve ostalo ispred vremena, ne treba se iznenaditi ako upravo stil Petre Rožanić jednog dana postane standard za dizajn etiketa kvalitetnih vina.