IDS je dobio novog predsjednika i tajnika, sada im treba i novi 'kajin'
IDS je poput HDZ-a, ima veliku regenerativnu moć, što znači da je stranka prejak brend da bi ovisila isključivo o karizmi trenutnog predsjednika. Zato u sadašnjoj fazi transformacije i modernizacije stranke nije previše važno što novi predsjednik još nije dovoljno prepoznat ni u Istri, a kamoli u Hrvatskoj. Ima vremena za to. Teško će IDS u Daliboru Pausu dobiti novog Ivana Jakovčića, ali novog Borisa Miletića, ako ne i boljeg, sigurno će dobiti.
Stranka je dobila i novog glavnog tajnika, Sašu Škrinjara koji bi mogao biti na tragu velikih IDS-ovih tajnika kakvi su bili Emil Soldatić i Tedi Chiavalon.
Dakle, IDS je dobio novog predsjednika i glavnog operativca, ali da bi proces regeneracije uspješno bio priveden kraju, IDS-u treba i novi 'kajin', elokventni govornik, koji će biti zanimljiv nacionalnim medijima i za čije će ime i prezime znati svaki prosječni Hrvat.
Trenutno u IDS-u takvoga nema ni na vidiku. Sadašnja postava IDS-ovih saborskih zastupnika najgora je u povijesti stranke. Nije da nisu aktivni, često sudjeluju u raspravama, ali njihove poruke ne dopiru ni do istarskih birača, a kamoli onih preko Učke. Emil Daus, Katarina Nemet i Marin Lerotić potpuno su nezanimljivi nacionalnim medijima. Njihove saborske rasprave nikada ne završe u sažecima iz Sabora u vijestima nacionalnih televizija, za intervjue s njima ne otima se niti jedna hrvatska tiskovina, nitko ih nikada ne poziva u Otvoreno… Za hrvatsku javnost IDS-ovi saborski zastupnici potpuno su nevidljivi, kao da ne postoje.
Zato će za tri godine u IDS-u trebati dobro promisliti koga će poslati u Sabor. I ne treba kod kandidatura robovati (ili trgovati) područnom zastupljenošću, pa ih birati po teritorijalnim kriterijima. Zašto bi, primjerice, bio problem da od tri saborska zastupnika IDS-a, čak dvoje dolazi s istog područja, recimo Puljštine? Ili da neko područje dvaput zaredom u dva mandata ima saborskog zastupnika?
IDS-u treba novi 'kajin', treba mu vidljivost, najprije u Hrvatskom saboru, a posljedično i u nacionalnim medijima. To ne smije biti cirkusant kao što je bio Ivan Pernar, ni 'baraba' kakav je Miro Bulj. Ne treba biti ni kopija Damira Kajina, pa da svakom loncu bude poklopac, ali kada bi od tri najbolja IDS-ova zastupnika u povijesti, Ivana Jakovčića, Dina Debeljuha i Damira Kajina, uzeo od svakog ponešto, ili kada bi barem posjedovao privlačnost i šarm Ivana Heraka iz njegovih najboljih dana, IDS-ovi birači dobili bi posljednji slatki sastojak novog, regeneriranog i osvježenog IDS-a.
IDS će i nakon parlamentarnih izbora 2024. godine sigurno imati tri saborska zastupnika. Ako dobro odigraju izbore za zastupnika talijanske manjine, mogu ih imati i četiri. Jedan će sigurno biti Dalibor Paus jer, po meni, predsjednik bilo koje ozbiljne stranke ako nije župan, ministar ili gradonačelnik Zagreba, mora sjediti u Saboru. Drugi IDS-ov mandat treba pripasti ženi (za sada mi samo dvije padaju na pamet), a treći zastupnik mora bili šarmantan, duhovit, elokventan i nacionalno zanimljiv (za sada mi nitko ne pada na pamet).
Autor
