Najveći izborni dobitnici su kandidati koje je Frank najviše napadao
Četvero novinara Glasa Istre Danijela Bašić-Palković, Chiara Bilić, Borka Petrović i Zoran Angeleski obratili su se javnosti jer, kako navode, glavni urednik Robert Frank „dirigira praćenje izborne kampanje na lokalnim izborima u korist IDS-a“.
Danas će se na tu temu ispred pulske komunalne palače održati i konferencija za novinare, na kojoj će govoriti Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a i Ema Tarabochia, glavna tajnica HND-a.
Ovu ću situaciju, već više puta ponovljenu u novijoj povijesti Glasa Istre, iskomentirati na više razina.
Prvo, četvero novinara Roberta Franka optužuje za pristranost, odnosno navijanje u izbornoj kampanji. Što to uopće znači biti pristran u 21. stoljeću, kada prosječni konzument vijesti ima stotine različitih izvora i načina kako doći do neke informacije? Pa i najugledniji svjetski mediji uoči svakih izbora zauzimaju stranu, podržavaju određenog kandidata i opciju i onda svojim čitateljima kroz komentare i tekstove objašnjavaju koje su to vrijednosti i stavovi zbog kojih podržavaju neku opciju.
Zar su novinari koji prozivaju Franka nepristrani?
Glas Istre je privatna novina (za one koji ne znaju vlasnici su Slovaci) i njegovi vlasnici, a glavni urednik najčešće je produžena ruka ideoloških ili poslovnih interesa vlasnika, imaju sasvim legitimno pravo u političkoj utakmici podržati koga hoće. Na čitateljima je potom da njihovo opredjeljenje podrže čitanjem, odnosno prestankom čitanja.
Tako se ponašaju i svi vodeći hrvatski privatni mediji. Zar nisu, primjerice, Jutarnji list i Index otvoreno i bez uvijanja odabrali strane na izborima u Zagrebu? Ne sjećam se da su Hrvoje Zovko i Ema Tarabochia zbog toga održali presicu ispred zagrebačke gradske skupštine.
Drugo, ako ćemo biti otvoreni do kraja, spomenuti novinari su posljednji koji bi nekome trebali spočitavati političku pristranost, jer oni ni ne skrivaju svoju odbojnost prema IDS-u, a jedna od njih čak je u ljubavnoj vezi s IDS-ovim protukandidatom na izborima. Njihovo je legitimno pravo da ne podnose IDS, kao što je legitimno pravo Roberta Franka da ne gotivi Danijela Ferića i Filipa Zoričića, bez obzira koji su njegovi motivi za tu odbojnost.
Glas Istre na kreiranje javnog mijenja ima minoran utjecaj
I treće, najvažnije, sve je to zapravo nebitno. Svi ovi akteri u današnje su vrijeme nebitni, četvero novinara buntovnika i Glas Istre na čelu s Robertom Frankom. U istarskom političkom prostoru, među novinarima, političarima, pa čak i među internetskim trolovima preveliki se značaj daje Glasu Istre, kao da smo još uvijek u 90-im godinama.
Glas Istre sa svojih jedva 3 tisuće prodanih primjeraka i portalom koji 80 posto vijesti ima iz Hrvatske i svijeta, a najmanje iz Istre, teško više može utjecati na rezultate lokalnih izbora. Uostalom, to su pokazali i sami izbori, najveći izborni dobitnici su upravo oni kandidati koje su Robert Frank i njegovi poslušnici iz redakcije najviše i najgrublje napadali. Filip Zoričić najugodnije je iznenađenje izbora u Puli (osobno sam bio uvjeren da će u drugi krug ući Sanja Radolović), a na izborima za župana u drugi krug ušao je Danijel Ferić. Bio sam uvjeren da će Boris Miletić pobijediti u prvom krugu, a da mi je netko rekao da će sigurno biti drugi krug, prije bih se bio kladio na HDZ-ovu dr. Irenu Hrstić nego na Ferića.
Da je Glas Istre i dalje utjecajan kao nekada onda bismo lakonski mogli zaključiti da je Frank tako traljavo odradio 'posao' da je svojim političkim pokroviteljima više odmogao nego pomogao. Ali to naravno nije istina, jer Glas Istre na kreiranje javnog mijenja u Istri danas ima minoran utjecaj.
Je li se Frank više ulagivao IDS-u ili HDZ?
Ne znam, niti me to zanima, je li IDS doista zatražio Frankovu pomoć za izbore u Puli. Ali ako jesu onda su si zabili autogol, jer ne vjerujem da Eleni Puh Belci treba pomoć da bi pobijedila. Da živim u Puli i ja bih glasao za nju. Druga opcija eventualno bi mi bila Sanja Radolović. Nikada ne bih glasao za osobe poput Dušice Radojčić ili Filipa Zoričića. To jednostavno nije moj svijet, to nije moj sustav vrijednosti. Ali to je naravno samo moje stajalište. Ja nemam o sebi visoko mišljenje poput Roberta Franka da si utvaram da neki moj komentar može utjecati na bilo kojeg birača u Puli.
Možda sve to nema ni veze s IDS-om. Možda se Robert Frank 'prekomjernim granatiranjem' Danijela Ferića i Filipa Zoričića zapravo dodvoravao svojim prijateljima iz HDZ-a. Jer HDZ-u je bilo jako važno da njihova kandidatkinja za županicu uđe u drugi krug, a Filip Zoričić i njegova lista najviše su glasova uzimali HDZ-u, s obzirom da su se borili za isto biračko tijelo. Kada ste ikada u Glasu Istre pročitali nešto ružno za nekog HDZ-ovca, naročito za predsjednika istarskog HDZ-a Antona Klimana, kojeg Frank toliko nekritički hvali i uzdiže da je vjerojatno već i samom Klimanu neugodno od toga.
Istarski mediji se više dodvoravaju HDZ-u nego IDS-u
Inače, većina istarskih medija više se dodvorava HDZ-u nego IDS-u, u što sam se nedavno i osobno uvjerio. Kada je Telegram objavio snimku iz koje se vidi da je Mario Bratulić na prošlim izborima umjesto za Moniku Udovičić glasao za Valtera Flega, samo smo mi to prenijeli. Niti jedan drugi istarski medij nije se usudio. Da je bilo obrnuto, da je neki nacionalni medij objavio snimku iz koje se čuje da je neki IDS-ovac na predsjedničkim izborima umjesto za Milanovića glasao za Kolindu, to bio glavni naslov na svim istarskim portalima.
I naposljetku, možda su i IDS i HDZ samo kolateralne žrtve Frankovog samoinicijativnog ulagivanja i dodvoravanja s obzirom da bi Glas Istre sa samo 3 tisuće prodanih primjeraka i nikad manje komercijalnih oglasa teško preživio bez 'oglasa' i 'sponzoriranih priloga' iz lokalne samouprave, državnih poduzeća i institucija. A prodaja će i dalje padati. Koji si umirovljenik ili pripadnik srednje klase može priuštiti 300 kuna mjesečno za Glas Istre? Pa ljudi triput razmisle i za HBO ili Netflix koji stoje 35, odnosno 60 kuna, a kamoli za nešto što je pet puta skuplje, a ne vrijedi toliko.
U Glasu Istre misle da Istra i Istrani ne bi mogli bez njih. To misle njegovi novinari, urednici i vlasnici, a i poneki političari. Istra je 'preboljela' odlazak Uljanika, Pazinke, Prvomajske i puno većih institucija, pa bi preživjela i bez Glasa Istre. Uostalom, minorna tiraža pokazuje da ogromna većina Istrana već sada može bez Glasa Istre. (Foto: Danijel Berković/PIXSELL)
Autor
