Meni se sviđa Milanovićev stil, evo zašto!
Način na koji se predsjednik Zoran Milanović obračunava sa svojim političkim protivnicima i neistomišljenicima dio javnosti ne odobrava, a dio ga je s oduševljenjem prihvatio. Neki takav način komunikacije poistovjećuju s 'trumpizmom', aludirajući prije svega na vrijeđanje kao stil komunikacije.
Prema svom svjetonazoru i političkim stajalištima Milanović je čisti antipod Donaldu Trumpu, ali jedna stvar ipak ga povezuje s Trumpom, a to je ono što je meni osobno, jedino pozitivno kod Trumpa, da stvari i pojave naziva pravim imenom.
Kada se Trump prije pet godina upustio u predsjedničku utrku bio sam među rijetkima u mom društvu koji sam navijao za njegovu pobjedu. Prvi razlog bila je njegova tadašnja protukandidatkinja Hillary Clinton, koja osim što je osoba bez mrve samopoštovanja (suprug ju je varao pred očima čitavog svijeta), što je sinonim političkog uhljebništva u najgorem obliku, već je bila i osoba suodgovorna za sva sranja od Libije do Sirije i Iraka.
No, drugi razlog zbog kojeg mi je Trump tada bio simpatičan bio je njegov nekonvencionalni politički nastup. Prvi put u povijesti u visokoj politici imali smo čovjeka koji je govorio 'engleskim jezikom', koji na novinarska pitanja nije odgovarao protupitanjima, kojem je bijelo bilo bijelo, a dva plus dva jednako četiri.
Meni osobno, to je bilo pravo osvježenje. Čovjek je, što je nezamislivo kod političara, govorio ono što je mislio. Nije bio licemjeran. On je, primjerice, otvoreno rekao: 'Ne želim izbjeglice!', a Angela Merkel je rekla: 'Dođite!', i umjesto da po njih pošalje vlak ili avion, natjerala ih je da do Njemačke dođu plivajući preko rijeka, mora, skrivajući se po hladnjačama i bježeći od batina graničnih policija nekoliko zemalja. Zar to nije licemjerno?
Taj dio trumpizma sviđa mi se i kod Milanovića. S kim god pričam o njegovim izjavama, uvijek čujem: 'Jest, Pupi je etnoprofiter, ali Zoki je to mogao drugačije reći“, „Jest, Sarnavka je licemjerna, ali to je mogao drugačije reći“, „Jest, Dalija je obična narikača, ali to je mogao drugačije reći…?
A kako lopovu, licemjeru ili lažljivcu drugačije reći da su lopov, licemjer ili lažljivac?
Možda je vrijeme klasične politike, kakvu poznajemo zadnjih dvjesto godina, za nama? Možda je Zoran Milanović prototip političara kakvi će vladati u budućnosti? Za mnoge ljubitelje umjetnosti bio je pravi kulturološki šok kada je 1863. godine prvi put izložena slika 'Doručak u travi' Eduarda Maneta. Pa kakva je to slika koja nema realistički prikaz motiva?, pitali su se zgroženi kulturnjaci Danas su pak smiješni likovni umjetnici koji slikaju realističke motive.
Za nekoliko godina možda će biti smiješni političari koji, poput većine današnjih, na pitanja odgovaraju u šiframa. Smijat ćemo im se kao političkim dinosaurima. Mi novinari više nećemo dolaziti u situacije da političaru postavimo deset pitanja i onda muku mučimo što staviti u naslov jer čovjek u deset odgovora ništa konkretno nije rekao.
Zato volim svog predsjednika Zorana Milanovića. Jer govori bez uvijanja, konkretno i udara točno kamo treba i u koga treba.
Autor
