Što se smije reći o muslimanima, a ne smije o pederima?
Francuski predsjednik Macron na udaru je muslimanskih zemalja - u nekima se u znak 'odmazde' bojkotiraju francuski proizvodi - zbog izjave da se njegova zemlja 'neće odreći' karikatura proroka Muhameda koje islam zabranjuje.
Povod za izjavu bilo je ubojstvo profesora povijesti Samuela Petyja jer je tijekom nastave u školi o slobodi mišljenja pokazao karikature islamskog proroka. Na misi za ubijenog profesora Macron je stao na stranu slobode mišljenja i objavljivanja karikatura.
Ubojstvo profesora i teroristički napad na satirički list Charlie Hebdo iz istog razloga prije nekoliko godina, duboko osuđujem i ništa na svijetu ne može opravdati ove zvjerske i kukavičke činove.
Ali u sporu između Macrona i muslimana ipak ne mogu stati na njegovu stranu, iako ću između slobode mišljenja i poštivanja nečijih vjerskih ili inih osjećaja uvijek odabrati ovo prvo.
No, zapadni svijet je sam sebi ograničio slobodu mišljenja kada je u javni prostor uveo sintagmu 'politička korektnost'. Ona u praksi znači da možeš pisati i govoriti što hoćeš ali moraš paziti da pritom ne povrijediš nečije vjerske, nacionalne ili rasne osjećaje, da ne propituješ nečiju seksualnu orijentaciju, da ne prikažeš ženu kao domaćicu ili crnca kao pomoćnog radnika...
Zbog terora 'političke korektnosti' koji danas vlada javnim prostorima zemalja zapadne demokracije, mnogi birači se okreću političkim likovima poput Trumpa. To je nažalost posljedica tog terora. Službeno nema cenzure, ali ako malo iskočiš iz okvira političke korektnosti, riskiraš javno izopćenje. Pravi moderni lov na vještice.
Da se vratimo na Macrona. Ako vjerske osjećaje muslimana duboko vrijeđa objava karikatura proroka Muhameda, koji ih kurac onda treba objavljivati. To je minimum tzv. političke korektnosti. Njihova objava nije humor, to uopće nije duhovito. To je provokacija najzločestije vrste.
Ili otiđimo onda u drugu krajnost. Neka se objavljuju Muhamedove karikature, ali onda neka se šale ili kritike na račun Židova ne proglašavaju odmah antisemitizmom (što je sada često slučaj) ili recimo šale na račun gejeva, koje bi mnogi etiketirali kao homofobiju. Ili da budem krajnje otvoren: ako objavim karikaturu Muhameda zašto za homoseksualca ne bih mogao napisati da je peder?
Autor
