Danijel Ferić i Robert Frank prvi meč odigrali neodlučno
Istarsku političko-medijsku scenu posljednjih je dana zabavljala prepiska između pulskog SDP-ovca Danijela Ferića i glavnog urednika Glasa Istre Roberta Franka. Iako takve teme širu javnost uglavnom ne zanimaju (mada obojica misle suprotno), meni ih je, kao čovjeku iz medija, bilo zanimljivo čitati.
Povod je bila press konferencija Danijela Ferića u prostorijama pulskog SDP-a u sklopu koje je otvorena izložba pod nazivom 'Pula - grad prijatelj škovaca', a Ferić ju je otvorio bacanjem otpada u kantu za smeće. Robert Frank u svom jer komentaru u Glasu Istre ismijao ovaj Ferićev performans.
Tašti Danijel Ferić to nije mogao odšutjeti i istog je dana na svom Facebook profilu u podužem postu žestoko uzvratio Franku, napisavši, među ostalim, da je glavni urednik Glasa Istre „nažalost samo blijeda kopija Borovečkog koja svako jutro mora smoći snage da se pogleda u ogledalo u kojem vjerojatno vidi obrise vladajuće stranke koja je samo ove godine namijenila 1,5 milijuna kuna poreznih obveznika za razne članke realizirane u 'suradnji s gradom'.“
Ferić je napisao i „da nije lako biti IDS-uvlakač, ali za to postoje stotine i stotine tisuća dobrih razloga pa nije ni čudo da je i on pokleknuo pred sirenskim zovom šuški koje dijele Miletić i njegovi direktori“.
Još taštiji Frank još je teže mogao odšutjeti Ferićev post kojeg je objektivno pročitalo daleko manje ljudi nego Frankov komentar, jer Facebook ipak ima svoja ograničenja i uz sve svoje algoritme teško može konkurirati tradicionalnim medijima.
No, tašti Frank je očito popizdio na post i Ferić je odmah dobio dvije stranice u Glasu Istre u kojem je glavni urednik pretenciozno i slavodobitno zaključio da je ovim tekstom okončao Ferićevu političku karijeru. Srećom, prošla su vremena kada je samo jedan medij nekome mogao zaključiti političku karijeru.
Frank je u svom žestokom napadu na Danijela Ferića, među ostalim, napisao da on „politički nastupa s pozicije mrzitelja stranačko-podobnog kadriranja po kojem je, eto, poznat njemu mrski IDS. On prezire do granice boli korištenje stranke u zadovoljavanju vlastitih interesa, gade mu se ti modeli. Ferić se zato smatra boljim, poštenijim i sposobnijim. Tome bi morao svjedočiti svojim radom, iskustvom i karakterom, te karijerom neovisnom o politici. No u takvom samoobmanjivanju potpuno je zalutao. Teško da postoji IDS-ovac koji je u poslovnoj karijeri toliko vezan za svoju stranku koliko je Ferić za SDP po istom kriteriju“.
Tekst je zaključio rečenicom da će Ferić „ostati zapamćen kao falši borac protiv stranačkog privilegiranja koji se nikada neće odmaknuti od partijske sise čije mu je mlijeko ipak najslađe i najsigurnije“.
Nakon međusobnog šamaranja političara Danijela Ferića i novinara-urednika Roberta Franka, moje nepristrano mišljenje je da je rezultat neodlučen. Većina onoga što je Frank napisao o Feriću je točna, ali je vrlo blizu istini i ono što je Ferić napisao o Franku.
Autor
