Slučaj riječkog gradonačelnika je jedinstven, u Istri je teško naći sličan primjer
Protekla dva dana proveo sam na riječkom području pa sam iz prve ruke pratio trenutnu zanimljivu političku situaciju u tom inače politički vrlo dosadnom gradu.
U Rijeci se dogodilo nešto što se rijetko događa, a kod nas u Istri teško je naći sličan primjer. Naime, Gradski odbor SDP-a Rijeke aktualnom gradonačelniku Rijeke SDP-ovcu Marku Filipoviću nije dao podršku za drugi mandat na čelu grada, već su odlučili za gradonačelnicu Rijeke na idućim izborima kandidirati njegovu zamjenicu Sandru Krpan.
Doduše, imao je SDP u povijesti još primjera kada se odricao svojih gradonačelnika, ali to ni približno nije bilo slično Filipovićevom slučaju. Primjerice, tadašnji SDP-ov gradonačelnik Zagreba Milan Bandić izbačen je 2009. godine iz stranke jer se na predsjedničkim izborima kandidirao protiv SDP-ovog kandidata Ive Josipovića. Međutim, za razliku od Filipovića, on se svojevoljno odmetnuo od stranke. Banderas je bio puno jači od SDP-a pa je i bez stranačke podrške sve do svoje iznenadne smrti nastavio pobjeđivati na izborima za gradonačelnika Zagreba.
Bivši SDP-ov gradonačelnik Splita Ivo Baldasar također je izgubio potporu svoje stranke prije isteka mandata, njegovi mu vijećnici nisu podržali ni proračun u izbornoj godini, pa je s dužnosti gradonačelnika sam odstupio nekoliko tjedana prije izbora.
Također, Ivo Baldasar je bio i mrvicu karizmatičniji od Filipovića budući da je izbornu pobjedu ostvario u Splitu, što je puno teže nego u Rijeci. Rijeka i Primorsko-goranska županija uz Bjelorusiju su jedino područje u Europi gdje ista stranka neprekidno vlada od 1945. godine.
Kada sam prvi put vidio i slušao Marka Filipovića pomislio sam: Bože, kako netko može glasati za tog čovjeka. Može, u Rijeci! Dovoljno je biti kandidat SDP-a. Netko je nedavno napisao da u Rijeci možeš i kućnog ljubimca kandidirati za gradonačelnika i pobijediti. Dovoljno da mu na izbornom listiću uz ime piše SDP.
Slično je donedavno bilo i kod nas u Istri, samo je stranački predznak bio IDS. Srećom, Istra se za razliku od Rijeke odavno odmaknula od takvog jednoumlja. Pozitivna posljedica toga je kvalitetnija selekcija izbornih kandidata pa danas svi IDS-ovi gradonačelnici pojedinačno imaju veći rejting od svoje stranke. Kada bi neka IDS-ova gradska podružnica u gradovima u kojima je IDS na vlasti uskratila podršku aktualnom gradonačelniku, uvjeren sam da bi svaki od sadašnjih pet gradonačelnika, ako bi na izbore nakon toga izašao kao nezavisni kandidat, svejedno pobijedio.
Marko Filipović se sigurno neće kandidirati kao nezavisni kandidat, jer dobro zna da ne bi dobio ni pet posto glasova.
Najsličnija situacija sadašnjoj riječkoj, u Istri se dogodila 2012. godine kada je raška podružnica IDS-a, ali i tadašnja vladajuća većina u Općinskom vijeću Raše otkazala poslušnosti IDS-ovom načelniku Josipu Pinu Knapiću.
Ako odemo dalje u prošlost, IDS se 1996. godine okrenuo protiv svog župana Luciana Delbianca, ali tada je župana birala Skupština županije, pa ga je stranka smijenila i prije izbora i umjesto njega postavila Stevu Žufića.
U Istri i sada imamo župana kojeg, barem formalno, ne podržava IDS koji ga je kandidirao. Međutim, Boris Miletić je u situaciji o kakvoj Marko Filipović može samo sanjati, da kao nezavisni kandidat po svim anketama dobiva više glasova od potencijalnog IDS-ovog kandidata.
Ima još jedna velika razlika. Marka Filipovića je glave došla njegova zamjenica Sandra Krpan, a Miletićev zamjenik istaknuti IDS-ovac Tulio Demetlika i dalje je čvrsto uz njega i otvoreno se zalaže da Miletić ponovo bude IDS-ov kandidat za župana.
Autor
