Povijesni zapisi o pulskom zatvoru
Povijest zgrade zatvora u Puli počinje u ranim fazama austrougarskog širenja grada kao glavne ratne luke Dunavske monarhije. Prvi segment tadašnjeg Mornaričkog zatvora je jugoistočni dio zgrade, sagrađen 1868. godine i od tada je na kartama Pule taj objekt označen kao Marine Strafhaus / Gefangenhaus. Sjeverozapadni dio zgrade sagrađen je u zadnjim godinama XIX stoljeća, zajedno sa središnjim poveznim dijelom. Prema pisanju pulskog arhitekta Attilija Krizmanića, cijeli kompleks građen je glatkim kamenom lomljencem kojim su, uostalom, građene i pulske utvrde. Zgrada Mornaričkog suda (danas Općinski sud) sagrađen je sitno nakon sjeverozapadnoga dijela zatvora. Naravno da je u vrijeme nastanka zatvor bio na obodu grada Pule, međutim urbano širenjem okružila ga je gradskim naseljima. Zatvor je, interesantno, bio motiv razglednica u to vrijeme. Prilažem nekoliko primjera koje mi je ustupio Puležan Stanko Guštin.
Naravno da jedan zatvor nije mogao imati doli stravičnu povijest tijekom XX. stoljeća. Prvo, u njemu je nakon višemjesečnog zarobljeništva 10. kolovoza 1916. izvršena smrtna kazna nad dezerterom u službi talijanske ratne mornarice Nazariom Saurom. Godine 1919. nove talijanske vlasti njegovo su tijelo ekshumirale iz zatvorskog dvorišta i u zatvoru postavile spomenik i spomen-ćeliju u čast, kako su ga tada smatrali, nacionalnog heroja. U pulskom zatvoru su u doba fašizma završavali mnogi pulski i istarski antifašisti, a najpoznatiji, Vladimir Gortan, tijekom ožujka i travnja 1929. godine (strijeljan je na pulskoj obali 17. listopada1929.). Jedan Gortanov suborac, Vjekoslav Ladavac, o svojem uzništvu u pulskom zatvoru tijekom ljeta 1943. napisao je sljedeće:
„Čim smo stigli u puljski zatvor, nakon pretresa i upisa u registar, otpremili su nas na istočnu stranu zatvora u ćelije za samce. Smjestili su nas sedmero u ćeliji za jednog uhapšenika. Protestirali smo da ćemo se ugušiti toliki u tako maloj prostoriji, ali uzalud. Rekli su nam da je tako i s ostalim zatvorenicima. Tako je i bilo. Normalan kapacitet zatvora bio je za 180 zatvorenika, a tada je bilo samo političkih zatvorenika oko 700. Bio je mjesec kolovoz 1943. Užasna i nepodnosiva vrućina gušila je nas sedmero u maloj samici. Hrana se sastojala dnevno od 250 grama crnog kruha i pola litre bljutave čorbe. To je bilo sve. No, nešto hrane se moglo nabaviti dnevno i za novac, pa se time upotpunilo ishranu. Ali bilo je i onih koji nisu imali novaca...“
Nakon ulaska njemačke vojske u Pulu u rujnu 1943., zatvoreni antifašisti isplanirali su bijeg. Dramatičan događaj zbio se dana 14. rujna u tri sata poslijepodne. Zatvorska je vrata probilo oko 190 zatvorenika, ali je ta akcija koštala živote dvadesetpetoricu bjegunaca. Od toga broja, najviše njih su smjesta uhvatili Nijemci, strijeljali na mjestu i njihova tijela objesili na Medulinskoj cesti.
Pulski je zatvor pogodila jedna od savezničkih bombi tijekom prvoga bombardiranja Pule 9. siječnja 1944. godine. Nakon toga, njemački okupator evakuirao je većinu zatvorenika u logor Dachau – iz kojeg se veliki broj njih, uključujući i nekolicinu žena, nikada nije vratio.
Naredni zapis nastaje u početnom razdoblju jugoslavenske vlasti nad Pulom, kada zatvor nastavlja imati svoju funkciju. Zapis postoji u arhivu američke obavještajne agencije CIA, datiran je početkom 1952. godine. Nastao je temeljem prikupljenog iskaza neimenovane osobe koja je napustila državu, a radilo se najvjerojatnije o bivšem zatvoreniku. Detaljan iskaz o uvjetima života i načinu rada zatvora nastao je u vrijeme kada su u njemu bili zatočeni i politički zatvorenici, konkretno, radi se o razdoblju progona tzv. informbiroovaca, stvarnih ili navodnih protivnika jugoslavenske vlasti nakon razlaza FNR Jugoslavije sa SSSR-om (1948., rezolucija Informbiroa):
Zatvorenici: 500-600, od kojih je 200-250 zatvoreno iz političkih razloga. Zatvor je podijeljen u dva krila. Lijevo krilo zgrade (gledajući zgradu iz bivše Ulice Arditi – danas Keršovanijeva ul.) koristi se za političke i vojne zatvorenike. Desno krilo: za obične zatvorenike. U središtu zgrade (na svim katovima) nalaze se razni uredi.
Opis zatvora:
Ulaz: sastoji se od željeznih vrata u okolnom zidu na bivšoj Ulici Arditi. Između zida i ulaza u zgradu nalazi se prostor veličine oko 150 metara koji je podijeljen u razne sektore gdje zatvorenici s prizemlja provode vrijeme na zraku.
Na desnoj strani ulaza nalazi se: a) Sekcija za žene (političke i obične zatvorenice): podijeljena je na dva dijela širokim hodnikom sa strane kojeg se nalazi 12 ćelija, u svakoj od kojih je 8-10 zatvorenica. One provode vrijeme na zraku 2 sata dnevno u dvorištu na prednjoj strani zatvora. b) Vojna sekcija: s lijeve strane ulaza. Također je podijeljena na dva dijela širokim uzdužnim hodnikom sa strane kojeg se nalaze dva reda od 30 ćelija, u svakoj od kojih je po jedan vojnik. Nadzor: 4 vojnika (čin nepoznat) UDB-e u uniformi, naizmjenično.
1. kat: sličan prizemlju. a) Na desnoj strani: obični zatvorenici maloljetnici. Nadzor: Narodna milicija. b) Na lijevoj strani: politički zatvorenici osuđeni za administrativne prekršaje. Nadzor: Administrativna UDB-a. c) U sredini: razni uredi.
2. kat: sličan 1. katu. a) Na desnoj strani: obični kriminalci, habitualni i recidivisti. Nadzor: Narodna milicija. b) Na lijevoj strani: osumnjičeni informbiraši. Nadzor: UDB-ini časnici u uniformi. c) U sredini: razni uredi.
3. kat: isti kao ostali katovi. a) Na desnoj strani: zatvorenici zbog običnih zločina osuđeni do 6 mjeseci robije. Koriste se za rad izvan zatvora. Nadzor: Narodna milicija. b) Na lijevoj strani: osumnjičeni za pokušaj bijega (iz zemlje) i osumnjičeni informbiraši. Nadzor: UDB-a u uniformi i civilu.
Unutarnji nadzor: a) Lijevo krilo: kao što je gore opisano, časnici i agenti UDB-e, bilo u uniformi ili u civilu, obavljaju dužnost zatvorskih čuvara; otvaraju i zaključavaju vrata; dva su časnika na dužnosti na svakom katu. b) Desno krilo: agenti Narodne milicije zaduženi su za nadzor. Osobno naoružanje unutarnjeg nadzornog osoblja: pištolj.
Vanjski nadzor: Narodna milicija. Naoružanje: kratke strojnice i pištolji. Izvor ne zna broj nadzornog osoblja.
Kontakti zatvorenika s vanjskim svijetom: izvor nikada nije uspio ostvariti nikakav kontakt, čak ni putem pisma. Hrana za zatvorenike: Vrlo mala količina, loše pripremljena i uvijek se sastoji od jedne četvrtine litre surogata kave ujutro; u podne manje od pola litre juhe pripremljene od ječmenog brašna, 500 grama kruha za cijeli dan; o ista juha navečer; meso: nikada se ne distribuira.
Zbornik dokumenata o svim ostalim CIA-inim zapisima o Istri možete pogledati ovdje.
Autor
