Koja su imena nosili Istrijani prije sto godina?
Svojedobno sam (2016. godine) napravio jedno istraživanje o pojedincima porijeklom iz austrougarske regije Austrijsko primorje (Istra, Trst, Gorica) koji su tijekom Prvoga svjetskog rata služili na galicijskom bojištu i završili u ruskom zarobljeništvu. Poimenični popis sadrži 1.163 imena vojnika, njihovo porijeklo i mjesto zarobljeništva u Ruskom carstvu. Od tog broja, njih 232 je bilo porijeklom iz današnjeg hrvatskog dijela Istre i malog segmenta današnje Primorsko-goranske županije. Radilo se o istarskim Hrvatima, Talijanima i Slovencima te pokojem Nijemcu. Podaci o zarobljeništvu su iznimno interesantni, i mogu se pogledati i proučiti na ovom linku.
Ono što mi je tek nedavno zapelo za oko mala je digresija od teme rata i zarobljeničkog iskustva tih vojnika. Naime, riječ je o osobnim imenima tih ljudi. Za potrebe ovog članka napravio sam mini-analizu o učestalosti određenih muških osobnih imena u tadašnjoj Istri, a radi se o muškarcima rođenim na samome koncu 19. stoljeća. Neka se žene ne uvrijede, ipak se radi o spremnom uzorku s muškim "ispitanicima" iz jednog postojećeg istraživanja. Naravno da je broj od 232 pojedinca sitan u odnosu na tadašnje stanovništvo, ali može poslužiti kao, primjerice, rezultat izlaznih anketa na dan nekih izbora, koji daje približnu sliku.
Imena su u istraživanju bila uglavnom u talijanskom obliku, ali lako se može izvesti hrvatska inačica. Naime, i prije fašizma, imena su često na krsnim listovima i službenim dokumentima pisana na jedan način, a u svakodnevnom izričaju predstavljana na drugi način. Tako je, od 232 slučaja, najčešće ime Giovanni (Ivan) s 19 posto. Ivan, zajedno sa sljedećim najčešćim imenima, Antonio (Anton, Tone), Giuseppe (Josip) i Matteo (Mate), čini skup od čak 56 posto od ukupnog broja. Slijede imena Francesco (Franjo, Fran, Frane), Giorgio (Juraj), Pietro (Petar), Giacomo (Jakov), Martino (Martin) i druga. Primjetno je manje nekih drugih imena iz kršćanskog leksikona, kao što su Michele (Miho), Simone (Šime), Nicola (Nikola) i Paolo (Pavao). Tu je i jedan Adolfo (Adolf). Slavenska imena još nisu doživjela svoj pravi "revival".
Primjećuje se, također, razlika od istarskoga grada do drugog. Primjerice, od 37 Pazinjana, Ivana ima čak 32 posto (jedna trećina), a skupa s Antonima, Josipima, Mateima čini 75 posto (preko dvije trećine). Ostala, rjeđa pojedinačna imena vojnika iz Pazina su Fran(jo), Šime (Šimun), Ferdinand, Rudolf, Karlo i Emil. Zanimljiv je opstanak germanofonih imena iz doba višestoljetne Habsburške vlasti nad Istrom.
S druge strane, tada talijanski većinska ali građanski razvijenija Pula ima nešto manji uzorak, 22 imena. Od tog broja, malo prije spomenuta četiri vodeća muška osobna imena u Istri čine 27 posto. Tadašnji Puležani su više italofonih raznolikih imena, pa imamo Vittorio, Domenico, Marcello, Paolo, Francesco, Ottavio, Pietro, Alberto, Martino, Natale, Attilio i taj jedan Adolfo.
Zašto je u ovom sitnom uzorku vidljiv ovaj fenomen? Odgovor je ponešto tautološki. Istra, kao i čitava Europa, krajem 19. stoljeća tek je izlazila iz dugog predmodernog doba koje, gledano unatrag, seže duboko u srednji vijek. Naime, predmoderna europska društva birala su osobna imena iz izrazito uskog popisa, ovisno o lokaciji, a bila su vezana za tradicionalne pred-nacionalne identitete. To je sličan slučaj s europskim dinastičkim imenima (npr. William, Edward, Henry, George, Charles). Što se istarskog slučaja tiče, tu je vjekovni utjecaj Crkve i odabira tradicionalnih kršćanskih imena svetaca. Drugo, imena su izrazito često proslijeđivana po generacijskoj liniji radi održavanja obiteljske tradicije (primjerice, unuk nazvan po djedu). Također, razlog kojega ne bi trebalo odbaciti tu je održavanje društvene kohezije i potrebe za identifikacijom s ostalim članovima manjeg, često ruralnog tradicionalnog društva.
Konfirmacija ovih teza nalazi se u povijesnoj demografiji, odnosno istraživanjima starih matičnih knjiga krštenih. Naime, istraživači su često suočeni s komplikacijama kada traže određene pojedince (pretke) s obzirom da se na vremenskoj crti obiteljskoga stabla pojavljuju više puta osobe istoga imena i prezimena.
Autor
