Atomski projekt brodogradilišta Uljanik
Punih nekoliko tjedana me kolega novinar Marcello Rosanda tražio da sjednemo na kavu jer, kako mi je pisao u porukama, ima jedan zanimljiv dokument do kojega je došao i kojega mi želi pokazati. Kada mi ih je, konačno, dostavio, otvorili smo pravu poslasticu povijesne egzotike: naslov snopa dokumenata bio je „Izgradnja plutajuće nuklearne elektrane u brodogradilištu Uljanik“ uz datum 27. lipnja 1977. godine.
Zaklamani snop od petnaest listova sadrži tekst pisan na pisaćoj mašini kojega potpisuje tadašnji šef brodograđevnog odjela, Željko Ruba te nekoliko skica koje donosimo u nastavku ovoga teksta. Riječ je o idejnom projektu šifre B-021-W kojega je naše brodogradilište sastavilo za moguću narudžbu ploveće nuklearne centrale, najvjerojatnije od strane Sovjetskog Saveza. Uljanik je u to vrijeme imao dobro iskustvo trgovanja s Rusima. Najprije je, tijekom 1960-ih, zgotovio dvadeset gradnji za sovjetski „Sudoimport“, da bi tijekom 80-ih zgotovio još jedanaest narudžbi nosača željezničkih kompozicija za istoga naručitelja.
Što se tiče plovećih nuklearnih centrala, taj je koncept dugo živio u planovima Sovjeta, a kasnije i Ruske Federacije. Naime, takva plovna jedinica korisna je u uvjetima osvajanja Arktika, što je ta supersila počela ozbiljnije „gurati“ u drugoj polovici XX. stoljeća s ciljem gospodarske, ali i političke dominacije u tome dijelu svijeta. Prvi ledolomac na nuklearni pogon, Lenjin, ušao je u sovjetsku službu 1957. godine. Ne treba napominjati kako u problematičnim klimatskim uvjetima možebitne naftne bušotine zahtjevaju versatilni izvor energije i pogona. Retrospektivno, naravno, znamo da Uljanikovi planovi nisu zaživjeli. Znamo, također, da nisu zaživjeli niti sovjetski planovi: svoju prvu ploveću nuklearnu centralu, nazvanu Akademik Lomonosov, Rusi su zgotovili tek 2019. godine.
U nastavku donosimo u cijelosti popratni tehnički opis projekta uz skice. On otkriva dimenzije koje bi plutajuća nuklearna elektrana imala, ali i preinake koje bi projekt iziskivao na i oko samoga otoka Uljanik: od novih suhih dokova, proširenih navoza i dizalica za veće terete.
BRODOGRAĐEVNI ODJEL. Odsjek pripreme 1713/VJ/LL. Pula, 27.06.77
IZGRADNJA PLUTAJUĆE NUKLEARNE ELEKTRANE U BRODOGRADILIŠTU „ULJANIK“
Ovaj je prikaz načinjen pod predpostavkom da će svi radovi izgradnje plutajuće Nuklearne Elektrane (PNE) u opsegu koji je uobičajen pri izgradnji standardnih tipova brodova biti izveden u brodogradilištu "Uljanik". Pod uobičajenim opsegom, smatramo potpunu izradu i ugradnju dijelova trupa i nadgrađa, a samo ugradnju dijelova opreme uz iznimku izrade i nekih dijelova opreme.
S obzirom da za sada ne posjedujemo ni Opći plan niti Tehnički opis PNE, a postojeći podaci su veoma šturi a na nekim mjestima i proturječni, mnogi podaci ovdje spomenuti bit će samo procijenjeni na temelju postojećih podataka.
U daljnjem tekstu dajemo osnovne podatke PNE, s tim da ovi podaci moraju biti uzeti s rezervom zbog naprijed spomenute netočne dokumentacije. Jedinica težine 1 t znači tonu od 1000 kp. Duljina između okomica: 115,2m. Širina: 122,0m. Visina do palube platforme: 13.4m. Visina do najviše točke PNE: 68,5m .Gaz (maksimalni): 10,4m. Istisnina pri maksimalnom gazu: 150000t. Težina limova i profila platforme: 30000t. Težina limova i profila nadgrađa: 11000t. Težina betona: 49000t. Težina opreme, balasta i ostalog: 60000t.
OBRADA
Budući je konstrukcija platforme i nadgrađa uobičajene kod već izgrađenih brodova u brodogradilištu "Uljanik”, a kvalitet čelika limova i profila je također uobičajeni brodograđevni kvalitet, u fazi obrade ne treba očekivati nikakvih posebnih problema pogotovo što u platformi i nadgrađu praktički nema zakrivljenih limova i profila. Koliko se moglo iz postojećih skica vidjeti svi važniji dijelovi strukture platforme i nadgrađa su uglate izvedbe, osim spoja oplate dna i oplate pramca koji je izveden zaobljeno, tj. s polumjerom zakrivljenosti.
PREDMONTAŽA
Slično kao i kod Obrade i ovdje neće biti većih teškoća u predmontaži sekcija platforme zbog toga što je konstrukcija jednaka onoj na trupovima izgrađenih brodova. Kod predmontaže sekcija nadgrađa koje je na nekim mjestima prilično visoko (na primjer: turbinska hala je visoka 24 m u jednom katu) može doći do teškoća zbog slabe ukrepljenosti panela sekcije ukoliko je debljina vanjskih stijena jednaka onoj na nadgrađu brodova tj. 7-8 mm. Ukoliko se dogodi da stijene nadgrađa imaju stvarno takove debljine, sekcije će se morati izrađivati u manjim veličinama ili predvidjeti posebno privremeno pojačanje takovih sekcija.
MONTAŽA
U jednom dijelu, a bez velikih investicionih zahvata brodogradilište "Uljanik” ne može graditi PNE. Iz skice na listu 10 vidi se da niti spajanjem navoza 2 i 5 nema mogućnosti za gradnju PNE u jednom dijelu. Prema tome jedino moguće mjesto za montažu PNE u dvije polovice je navoz 1. Dalje u tekstu će biti prikazana dva načina montaže sekcija i opreme na navozu 1, a naglašavamo da oba prikazuju montažu u dvije polovice PNE. Prvi način predviđa montažu platforme s maksimalnim stupnjem montaže sekcija nadgrađa i opreme, toliko koliko dopuštaju nosivost i dohvat dizalica a donekle i mogućnost porinuća s obzirom na veliku porinjavajuću težinu, dok se drugim načinom predviđa montaža samo platforme bez ikakove sekcije nadgrađa ili dijela opreme .
Montaža u dvije polovice - platforma s nadgrađem i opremom (skica - list 8): Kod ovog načina montaže najvjerojatnije će nastati tri problema: montaža spremnika reaktora (containment), mon-taža vanjskih stijena nadgrađa u području Uprave i Nastambi PNE i montaža velikih dijelova opreme (na primjer: reaktor i paro-generatori) koji svojom težinom prelaze nosivost 200 t i 150 t dizalice ili su svojim položajem na PNE izvan dohvata ovih dizalica. Prvi problem, ukoliko se ne može riješiti montiranjem spremnika u nekoliko sekcija, treba riješiti montažom cijelog spremnika na opremnoj obali nakon porinuća. Zbog velike visine krova spremnika iznad osnovice (68,5 m) a zbog premale visine kuke 200 t dizalice ovaj se dio mora montirati na opremnoj obali nakon porinuća. Problem montaže sekcija vanjskih stijena nadgrađa nastaje zbog prevelike širine polovice PNE. Ovaj problem možemo riješiti ili montažom ovih sekcija na opremnoj obali ili montažom na navozu neposredno prije porinuća povlačeći se dizalicom prema čelu navoza. Svi oni dijelovi opreme koji se ne mogu montirati dizalicama na navozu montirat će se na opremnoj obali.
Montaža u dvije polovice - samo platforma (skica - list 9): Prihvaćanjem montaže sekcija na ovaj način neće biti nikakovih teškoća s montiranjem sekcija platforme, jer širina navoza i nosivost dizalica dopuštaju nesmetanu montažu sekcija svake polovice platforme.
PORINUĆE
Slično kao i kod Montaže i ovdje će biti pokazana dva načina porinuća u zavisnosti prihvaćenog načina izgradnje PNE.
Porinuće dvije polovice - platforma s nadgrađem i o- premom (skica - list 8): ovim načinom se predviđa montaža sekcija platforme s maksimalnim stupnjem montaže sekcija nadgrađa i opreme. Težinu sekcija jedne polovice platforme procjenjujemo na 15000 t, smatramo da je moguće montirati oko 70% težine sekcija nadgrađa jedne polovice a to je 4000 t, betona će se ugraditi oko 50% težine jedne polovice tj. 13000 t, od opreme i balasta (zbog trima pri i nakon porinuća) ukrcat će se na navozu 50% težine jedne polovice a to je daljnjih 15000 t. Prema tome porinjavajuća težina jedne polovice PNE procjenjena je na 47000 t. Uz duljinu saonica od 120 m i dopušteni specifični pritisak od 2 50t/m2 izlazi da su potrebna 4 saonika širine 3,5 m. S obzirom na pokazane brojevne vrijednosti vidi se da je ovo porinuće nešto neobičnije što se tiče veličina dopuštenog specifičnog pritiska i broja saonica.
Porinuće dvije polovice - samo platforma (skica-list 9): Porinjavajuću težinu kod ovog načina gradnje procjenjujemo na 18000 t, od toga otpada na težinu sekcija jedne polovice platforme 15000 t a na balast 5000 t. Uz duljinu saonica od 120 m i dopušteni specifični pritisak od 25t/m2 potrebna su 2 saonika širine 5 m. Prema pokazanim brojevnim vrijednostima može se zaključiti da pri ovom načinu porinuća neće biti nekih teškoća, jer smo sve ove vrijednosti susretali kod porinuća polovica mamut brodova.
OPREMA
Želimo napomenuti da će se ovdje ova aktivnost spomenuti samo nuzgredno jer će ona u stvari biti posebno obrađena u temi Ukrcaj teške opreme. Kako se vidi iz skica na listu 10 i 11 u brodogradilištu ne postoji neko naročito dobro mjesto opskrbljeno jačom dizalicom. Najpogodnije mjesto opremanja bilo bi kod presjeka A-A ili B-B pokazanim na skici - list 10, uz stalno okretanje polovice PNE kako bi se omogućio bolji pristup dizalicama središnjim dijelovima PNE.
Budući se neki dijelovi opreme (na primjer: 1 reaktor od 350 t i 4 para-generatora od po 340 t) ne mogu montirati niti na navozu a niti na opremnoj obali, polovice PNE morale bi biti otegljene do Rijeke i tek tamo 300 t nosnom dizalicom montirane. S obzirom da se pri ovoj plovidbi dviju polovica PNE mora osigurati plovnost, a što će vjerojatno biti vrlo teško postići budući je PNE uravnotežena velikim težinama kao cjelina. Zbog toga predlažemo da se na položaju presjeka B-B (skica - list 10) privremeno montira montažna igla nosivosti 400 t s velikim dohvatom i velikom visinom dizanja, jer nešto slično mora biti upotrebljeno za montažu teških dijelova kod kopnenih nuklearnih elektrana (NE Krško).
SPAJANJE
Radi mogućnosti što jednostavnije montaže teške opreme spajanje polovica PNE mora biti izvedeno tek nakon montiranja teške opreme, bez obzira koja se varijanta gradnje PNE prihvati. Gaz ovako opremljene PNE procjenjujemo da će biti oko 9 m, visina tunela za spajanje u moru (vidi skicu-list 11) sa svim pojačanjima iznosi 2 m, radi radova montiranja tunela na obje polovice koje se spajaju, potrebna su još dodatna 2 m dubine. Prema tome za radove spajanja u moru potrebna je dubina mora od 15 m. Kako se iz skice na listu 11 vidi na presjeku B-B kao najpovoljnijem mjestu za opremanje potrebna dubina mora bi se postigla tek dodatnim kopanjem dna. Zbog toga smo mišljenja da bi za radove spajanja najbolje odgovarao položaj na presjeku B-B (vidi skicu-list 10) kod 200 t dizalice na otoku gdje postoji dovoljna dubina.
Dosadašnji tuneli za spajanje mamut brodova u brodogradilištu "Uljanik" bili su izrađeni iz 5 dijela (1 središnji duljine 42 m i 2 bočna duljine po 5 Za spajanje polovica PNE trebat će izraditi 2 središnja tunela duljine po 55 m i 2 bočna duljine po 5 m. Jedina stvar koju će trebati riješiti je detalj brtvljenja tunela i uzvoja. Problem je u tome što normalni brodovi imaju zaobljeni spoj oplate dna i oplate boka tj. uzvoj, dok PNE ima ovaj spoj uglat, odnosno bez polumjera zakrivljenosti, što otežava izradu detalja brtvljenja.
NOVI SUHI DOK (skica - list 15)
Ovdje se predviđa izgradnja novog suhog doka na mjestu starog suhog doka br. 3. Duljina novog suhog doka bi bila 250 m, širina 155 m a dubina 15 m, suhi dok bi posluživala jedna mosna dizalica nosivosti 500 t, i po jedna okretna dizalica sa svake strane doka od po 45 t (Okretne dizalice nisu prikazane na skici).
NOVI SUHI DOK (skica - list 14)
Na poziciji kod zgrade Konstrukcionog odjela kako je prikazano na skici, predviđa se izgradnja suhog doka.
PROŠIRENI NAVOZ (skica - list 15)
Kako se može vidjeti na skici-list 10 ni spajanjem navoza 2 i 5 ne može se dobiti potrebna širina za gradnju PNE u jednom dijelu. Prema tome ukoliko bi se željela PNE graditi na navozu u jednom dijelu trebalo bi srušiti ili jedan dio zgrade Konstrukcionog odjela ili dio stare Predmontažne hale.
Autor
