Novinarka koja sama dizajnira i šiva svoje haljine
Barbara Ban, novinarka Jutarnjeg lista iz Pule i osnivačica portala Hello Istria, jedna je od onih žena s kojom pri susretu i druženju nikada nećete ostati lišeni spontanog srdačnog osmijeha, jakog stiska ruke, ugodnog druženja i razgovora o raznoraznim temama.
Duhovita je i vedra, suosjeća s raspoloženjem sugovornika i s njom u društvu uvijek ćete se osjećati ugodno i sretno, nasmijat ćete se do suza, a uvijek je spremna ponuditi pomoć ako treba. Ova obrazovana, sposobna mlada žena, obožava posao koji radi. Obavlja ga sa strašću, a svaki novi zadatak za nju je novi izazov koji teži odraditi do potpunog savršenstva.
Barbaru nikada nećete vidjeti s mnogo šminke na licu. Njezin make up je diskretan i u prirodnim bojama, tako da se čini da nikada nije ni našminkana.
Za sebe Barbara kaže da nema neki specifični stil odijevanja. Ne bih se s tim baš složila. Istina naši ljudi nemaju neki modni identitet kao što ga imaju Talijani i Francuzi, ali to ne znači da djevojke i žene nisu kreativne na modnom planu. Na našim se ulicama itekako mogu naći zanimljivi modni osobenjaci. Takva je po meni i Barbara.
Kod nje je specifično jedino to što se uvijek voli oblačiti ležerno. Odjeća joj mora prije svega biti komotna prvenstveno radi novinarskog posla. Budući da su novinari stalno u pokretu, na raznim tipovima terena, trče s jednog kraja grada na drugi, u žurbi su, najviše vole hlače. Tako i Barbara koja osim finih hlača, raznih krojeva i boja, ipak najviše voli traperice.
Traperice su zakon, za mnoge, pa tako i nju i u njima se osjeća jako dobro. A kada ih iskombinira s visokim štiklama i sakoom i nekom zanimljivom majicom ili bluzom, možemo reći samo: wow, kako dobro!
Traperice, obična T-shirt majica s printom riječi u istarskom dijalektu i žute štikle, fantastična kombinacija, jako ženstvena i seksipilna. Kao i poderane traperice koje još uvijek nisu izašle iz mode, crvena jaknica, pamučna majica s printom i crvene štikle. Veoma seksi.
Barbara voli štikle u svim bojama i oblicima, ali zbog udobnosti moraju biti kožne i mora moći u njima promarširati pola grada. Ako pak unaprijed zna da mora puno hodati ili stajati na nogama, onda obuje blok cipele (visoke s debelom petom), koje joj također daju visinu, lijepe su i u njima doslovce može trčati dan i noć.
Iako su joj hlače najkomotnije za posao, ne znači da ne nosi i haljine. Ona ih zapravo jako voli, i većina njih je unikatna. Naime, osim pisanja Barbara je pokazala svoju strast i za šivanjem. Ljubav prema modi i šivanju proteže se još iz srednjoškolskih dana i još uvijek nije prestala. Njezin je ormar krcat raznim ljetnim haljinama - svih vrsta i oblika. Nije joj uopće bitno da je odjeća brendirana. A zašto i bi? Ona nosi unikatne primjere kakve si mnoge žene samo mogu poželjeti, pa se u njenom ormaru može naći svega pomalo, a najviše odjeće koju sama šiva. To su haljine iz njenih snova, u njenim bojama, s krojevima koje voli.
Smeđa haljina na bijele točkice u retro stilu, gornji dio uz tijelo, donji dio širok na falte, fantastično joj pristaje. Haljina dolazi do većeg izražaja s tankim smeđe-bež pojasom i sandalama na nižu i deblju petu. Modni outfit koji joj savršeno stoji. Mislim da joj jako lijepo stoji i zbog tamnije puti i podignute kose, koju inače radije nosi spuštenu do ramena, a velike okrugle naušnice daju pečat cijelom modnom izričaju.
I zelena uska haljina bez rukava, mala torbica i sandale u bež boji… Jako decentno, jako lijepo.
Od modnih dodataka jako voli nositi naušnice i narukvice. Posebno ljeti kada ih nosi u raznim bojama. Barbaru nikada nećete vidjeti s mnogo šminke na licu. Njezin make up je diskretan i u prirodnim bojama, tako da se čini da nikada nije ni našminkana.
Osim što je prije svega udobna i odgovara svim dnevnim izazovima, Barbarina odjeća predstavlja i njen veseli i pozitivan karakter. I za kraj, Barbara nemoj reći da nemaš neki svoj modni izričaj, imaš itekako jer glavna boljka mnogih žena je odjevni predmet s logom i copy paste stil, a toj stil je tvoj, unikatan i sama izabireš svoju modnu sliku u očima promatrača.
Autor
